Moramo učiti o informaciono-komunikacionim tehnologijama (ICT) kroz predmet Informatika, ali i učiti druge predmete koristeći ICT, stav je ministra prosvjete dr Damira Šehovića, ali i ostalih učesnika tematske sjednice Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i i sport Skupštine Crne Gore „Upotreba ICT u obrazovanju: dokle smo stigli i kuda idemo?“
Kako je kazao predsjednik odbora mr Radule Novović, pitanje razvoja modernih tehnologija i nihovo inkorporiranje u svakodnevni život i rad postavljeno je kao imperativ i uzdignuto na nivo prioriteta. „Ta dinamika je prethodnih par decenija bila veoma dobra i naša je država po svim kriterijuma i aspektima razvoja i korišćenja modernih tehnologija prva ili među prvima u ovom dijelu Evrope. I sistem obrazovanja doživio je značajan stepen informatizacije u prethodnom periodu. Moderne tehnologije postale su sastavni dio nastave u školama. Važno je napomenuti da se ICT u okviru posebnih studijskih programa izučavaju na sva tri univerziteta u Crnoj Gori“, istakao je on.
Ova sjednica, kojoj su pored članova Odbora, prisustvovali predstavnici Ministarstva prosvjete, Ministarstva javne uprave, obrazovnih ustanova iz različitih nivoa sistema obrazovanja i značajnih institucija iz oblasti prosvjete i obrazovanja, ukazala je na glavne ciljeve digitalizacije, ali i probleme koji je prate, uz jedinstven stav da je ona potreba i neminovnost bez koje u ovom vremenu globalizacije nema razvoja nijedne sfere društvenog života.
NEOPHODNA PROMJENA SVIJESTI O VAŽNOSTI DIGITALIZACIJE
„Nalazimo se u veoma delikatnom digitalnom vremenu na prelazu iz treće u četvrtu industrijsku revoluciju“, kazao je Dejan Abazović, državni sekretar u Ministarstvu javne uprave. Zato moramo biti spremni na promjene da bismo mogli da realizujemo naše poslovne procese.
U tom cilju, ukazao je on, ali i ostali učesnici u raspravi, najvažnija je promjena svijesti, koju moramo prihvati kao kontinuitet, kao sastavni dio svakodnevne kulture življenja.
„Modela rasta zasnovanog na inovacijama i na znanju nema bez primjene digitalnih tehnologija u obrazovanju“, naglasio je ministar Šehović, ukazujući da Crna Gora mora da mijenja model rasta i da, umjesto da se kao do sada oslanja na eksternu likvidnost, razvija model rasta koji će biti održiviji i koji će se zasnivati na inovacijama i znanju. U tom cilju neophodno je da podizati kvalitet obrazovanja, stvarajući uslove za primjenu digitalnih tehnologija u obrazovanju.
„Na tom polju pravimo prve ali krupne korake, jer smo svjesni da to nije stvar opredjeljenja, mi prosto nemamo izbora. Ukoliko želimo da budemo konkurentni sa savremenim obrazovnim sistemima potrebno je da idemo ruku pod ruku s njima, a da bismo išli moramo da pratimo savremene trendove u Evropi i svijetu, a digitalnost je nešto što je realnost“, rekao je on.
NOVA RAČUNARSKA OPREMA ZA ŠKOLE
Ministar je apostrofirao nekoliko uslova koji su neophodni za realizaciju ovog cilja. „Prvi je da mijenjamo svijest o važnosti digitalizacije i primjene ICT u obrazovanju čemu se prethodnih mjeseci u Ministarstvu prosvjete posvećivalo dosta pažnje. Drugi je podizanje kvaliteta informatičke opreme. U toku su razgovori sa Evropskom investicionom bankom s ciljem da se u školama obnovi kompletna informatička oprema. Treći je otvaranje prostora za primjenu digitalnih materijala u obrazovanju, a četvrti da se ozbilno radi na edukaciji nastavnika, tj. rješavanju problema digitalnog jaza između nastavnika i učenika“, kazao je on.
Šehović smatra da digitalizacija nije robotizacija i pasivizacija djece, već podsticanje njihove aktivnosti i stvaralaštva. Ona treba da otvori prostor da djeca pokažu svoje afinitete i znanje ali da to urade na savremeniji način. On je ukazao na projekte koje tome doprinose. Pored ostalih,u saradnji sa Britanskim savjetom uvedena je primjena microbit računara u okviru projekta „Škola za 21 vijek“, kao i projekat sa Oracle akademijom koja treba da obuči 300 nastavnika da nauče djecu osnovama programiranja.
UKAZATI NA RIZIKE NESELEKTOVANOG KORIŠĆENJA INTERNETA
Poslanica i članica Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i i sport Branka Tanasijević složila se da se obrazovanje i poslovanje ne mogu zamisliti bez digitalizacije, te da djeca treba da nauče digitalnu pismenost. Ona je, međutim, ukazala na jaz između digitalnog obrazovanja odraslih i djece, kao i da nedovoljna obrazovanost roditelja može da negativno utiče na djecu, jer ih oni ne usmjeravaju na pravi način da koriste ove tehnologije.
„Potpuno automatizacija života može dovesti do toga da i mi sami postanemo automatizovani, tj. dođemo u neku krizu robotizacije. Djeca u školskom uzrastu treba da nauče koji su rizici neselektovanog korišćenja interneta i dobiju uputstva kako da pravilno koriste ovu tehnologiju“, smatra Tanasijević.
Poslanik i član Odbora Bogdan Fatić ocjenjuje da velika ulaganja nijesu dovoljna. Neophodan je stručan kadar na svim nivoima. U tom dijelu ključnu ulogu ima Ministarstvo prosvjete i sistem obrazovanja. „Sticanje znanja treba unaprijediti u korišćenje dostupnih ICT i njihovo pretvaranje u informacije. To će učenicima učiniti nastavu još interesantnijom a kasnije ta znanja mogu koristiti u rješavanju praktičnih problema. Potrebno je napraviti plan kako bi pedagoški i metodički oblikovali nastavne materijale“, smatra on.
PROMJENE SU KONSTANTA
Ukazujući da se obrazovanja danas posmatra u kontekstu ekonomije i da je prelazak na digitalnu ekonomiju globalan, direktorica Britanskog savjeta Vanja Madžgalj smatra da se mora mijenjati svijest, prije svega u školama i to kroz sistematsko uvođenje i razvoj kritičkih i ključnih vještina kod učenika.
„To znači da mijenjamo način na koji razmišljamo, način na koji učimo, ali i način na koji radimo i alate kojima se služimo u radu. Moramo usvojiti svijest da su promjene konstanta. Jer živimo u svijetu koji se stalno mijenja i moramo biti otvoreni za promjene“, istakla je ona.
Prema njenom mišljenju, novi način učenja podrazumijeva korporativno učenje, timski rad, rad kroz empiriju i kroz projekte, a savremeni način rada podrazumijeva korišćenje kreativnosti i inovativnosti. Današnja ekonomija zahtijeva radnu snagu koja je inovativna i spremna da rješava konkretne probleme. Potrebni su ljudi da kreiraju nove sadržaje, nove alate i nova rješanja. Neophodno je da budemo spremni da se služimo savremenim tehnologijama koje su svuda oko nas.
„Digitalna pismenost danas podrazumijeva: osnovnu digitalna pismenost (korišćenje Microsoft alata i interneta), digitalne specijaliste koji koriste specifične alate za i digitalne kretaore koji imaju vještinu programiranja i kreiranje novih sadržaja. Sve to treba integrisati u obrazovni sistem.
PODRŠKA UČENJU, ISTRAŽIVANJU I UČENJU NA DALJINU
Rukovodilac Odsjeka za istraživanje i razvoj u Zavodu za školstvo Radoje Novović ukazao je na značaj ICT-a u svim ulogama savremene škole: prenošenju znanja (ICT nudi informacije i učenicima i nastavnicima), primjeni znanja (rješavanje zadataka, problema, prezentacije), stvaranju i kreiranju novoga znanja (stvaranje kompozicija, pisanje romana) i osposobljavanju za život i rad.
On je istakao da učenike u 21. vijeku treba učiti: kognitivnim vještinama (da učenik sam uči, rješava probleme, kritički razmišlja), razvijanju socijalnih sposobnosti (sarađuje s drugima, rješava konfliktne siruacije), razvijanju odnosa prema sebi sredini (građansko i ekološko obrazovanje...) i digitalnoj pismenosti. Informacione tehnologije mogu da budu iskorišćenje da se učenici zainteresuju za nastavu, da budu motivisani i da stiču neka nova znanja. Ovo podrazumijeva da svi nastavnci, ne samo informatike, budu edukovani da koriste ove tehnologije.
Prema njegovom mišljenju, pozitivan uticaj digitalne tehnologije ogleda se u kompjuterskom podržavanju učenja, podržavanju istraživanja i omogućavanju učenja na daljinu.
„Pedagoške dobiti od ICT-a za nastavnika su: bolja informisanost u planiranju nastave, primjena savremenih metoda rada, osposobljavanje učenika za samostalno istraživanje, korigovanje svog rada na vrijeme, češće korišćenje principa očiglednosti. Dobiti za učenika: više su zainteresovani, nastava je očiglednija, kreativniji su, lakše dolaze do informacija, razvijaju kritički odnos prema informacijama, sarađuju sa učenicima i nastavnicima“, rekao je Radoje Novović.
POZITIVNA ISKUSTVA
Ono što uliva optimizam su pozitivni primjeri iz naših škola u primjeni ove tehnologije.
Nastavnica Informatike u OŠ „Štampar Makarije“ Biljana Popović kazala je da u ovoj školi postoji primjer virtuelne učionice u kojoj se realizuje nastava informatike, ali mogu da je koriste svi nastavnci kako bi olakšali učenicima komunikaciju sa njima, izradu domaćih zadataka, testova i sve ostalo.
„Proizvod virtuelne učionice je i aspekt socijalizaije − sprječavanje nasilja, skretanje pažnje učencima kako da komuniciraju na društvenim mrežama. Virtuelna učionica može da bude primjer za svu nastavu u obrazovnom procesu“, istakla je Popović. Ona je pohvalila što je kad je u pitanju Informatika od ove godine u VIII razredu uvedena robotika i programiranje. „To je mali korak koji će proizvesti velike rezultate. Ove godine smo realizovali ovu nastavu primjenom da svaki učenik ima robota i računar. Ova praksa je poželjna. Predlažem da se ova nastava primjenjuje već u V razredu“, rekla je ova nastavnica.
Dobar primjer je i Gimnazija „Slobodan Škerović“ u Podgorici. Kako je kazala direktorica Zoja Bojanić-Lalović, u Gimnaziji, zahvaljujući podršci Ministarstva prosvjete i dobroj saradni sa ICT sektorom imaju 117 računara i lapotopova, kao i 23 projektora. Četiri učionice su opremljene računarima, 81 računar u pitanju, dva kabineta matematike − jedan za matematičku gimnaziju, jedan za filologe, 22 učionice od 28 imaju po projektor, platno i računar, a tu je i jedan pokretni projektor. Tu je i Omladinski klub u kojem takođe postoji sva oprema, biblioteka i zbornica su opremljene projektorom, platnom i računarom.
„Imamo sve što je potrebno. Ali svi nastavnci nijesu bili spremni da reaguju na ovu opremu. Pokušavali smo obukom koju je vodio naš ICT koordinator, dobrom organizacijom pedagoško-psihološke službe. Brže je reagovala mlađa generacija i prihvatila promjene, oni pred penzijom teže. Stanje se mijenja, imamo profesora koji ima godinu do penzije, a koristi sva savremena nastavna sredstva. Već održavamo elektronske testove iz predmeta Crnogorski-srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnosti, matematike, hemije, biologije francuskog i engleskog jezika. Održavamo elektronske ulazne testove za prvake u septembru da bismo vidjeli gdje su i pomogli tamo gdje treba. Pripremamo online interaktivne kvizove, a pored eksternih organizujemo i interne obuke nastavnika“, rekla je Bojanić-Lalović.
Ona je ukazala da su, pored ostalog, zahvaljujući svemu ovome dobili porast broja takmičara iz prgramiranja.
Direktor OŠ „Aleksa Bećo Đials“ u Mojkovcu Veselin Bulatović takođe je ukazao na značaj digitalizacije i posvećenost škole njenom razvoju. Pored ostalog, bavili su se zaštitom djece od negativnih posledica ICT i uključili školu u projekte, kao što je „Surfuj pametno“, kompanije Telenor.
Na pozitivna iskustva primjene ICT ukazale su direktorica Ispitnog centra Dragana Dmitrović (organizacija takmičenja, testiranja) i dr Maja Drakić-Grgur sa Univerziteta Donja Gorica.
Direktor Centra za stručno obrazovanje Duško Rajković kazao je da su u ovoj instituciji prepoznali značaj infromatike u segmentu stručnog obrazovanja. Ona je uvrštena u grupu opšteobrazovnih predmeta, ali i kroz stručne predmete. Rade i na specijalističkom usavršavanju učenika kroz virtuelna preduzeća.
Načelnica Odsjeka za utvrđivanje kvaliteta u Zavodu za školstvo Vesna Bulatović smatra da treba formirati neko tijelo koje će se baviti pitanjima ICT u obrazovanju, podsjećajući da je 2009. godine funkcionisao Savjet za informaciono-komunikacione tehnologije koji je dobro radio.
Lj. Vukoslavović
