Bježanje srednjoškolaca sa nastave je postalo svakodnevnica u našim školama, pa skoro i nema učenika bez neopravdanih izostanaka.
Pod pojmom bježanja učenika s nastave podrazumijeva se svaki neopravdan odlazak s jednog ili više nastavnih časova, učinjen bez znanja i odobrenja profesora.
Uzroci, povodi i motivi za bježanje učenika s nastave mogu biti različiti. Svrstaćemo ih u tri grupe:
• bježanje po nagovoru i pod pritiskom drugara;
• bježanje prouzrokovano poremećajima ponašanja;
• bježanje koje je izazvano školskim obavezama.
Nagovor drugara relativno je rijetka i ne tako opasna pojava. Tu je najčešće riječ o odlasku u šetnju sa simpatijom i slično.
Bježanje s nastave koje je prouzrokovano poremećajima ponašanja znatno je češće, ima teže i složenije posljedice, a izuzetno ga je teško spriječiti. Najčešće je povezano s besciljnim lutanjem gradom, posjećivanjem kladionica, konzumiranjem alkoholnih pića i delinkventnim ponašanjem. Gotovo uvijek je grupno izvedeno, unaprijed dogovoreno i planirani.
Dosadašnje iskustvo i istraživanje koje sam radila pokazalo mi je da je najčešće bježanje s nastave izazvano i uzrokovano školskim okruženjem, zahtjevima, obavezama, nenaučenim gradivom, učenici predviđaju da će biti pitani za ocjenu ili da će raditi test, zatim negativnim ocjenama, školskim neuspjehom, sukobom s profesorom te brojnim drugim razlozima. Dosta učenika kaže da im nijesu zanimljiva izlaganja nekih profesora, pa ponekad odu s njihovog časa i vrate se na sljedeći. Ponekad učenik pobjegne s nastave da bi se oslobodio stanja unutrašanje napetosti, sukoba, kriza i problema koji ga tište.
Bježanje s nastave može imati dalekosežne negativne posljedice. Ono se vrlo loše i negativno odražava na formiranje i oblikovanje mlade osobe; vodi u nerad, neposlušnost, neodgovornost, skitnju i školski neuspjeh. Lako može preći u naviku i postati ustaljena praksa reagovanja učenika na sve što mu se čini nepovoljnim u školi. Što je bježanje učestalije, to su negativne posljedice složenije. Tada mlada osoba lako dospije u loše društvo, počinje konzumirati cigarete, alkoholna pića, ponekad i droge, upušta se u kockanje, krađu. Treba naglasiti da to bježanje donosi nemir, probleme, krizu i konflikte u porodici, te sukobe na relaciji dijete-roditelj i međusobno optuživanje roditelja za propuste i postupke koji su ga izazvali.
Djeca i adolescenti koji često bježe s nastave gotovo po pravilu su slabiji učenici. Njihovi su problemi višestruki, a navika bježanja čvrsta, pa ju je teško ukloniti. Potrebno je na vrijeme uočiti i otkriti probleme, prepoznati ih i zabilježiti, obaviti s djecom individualne i grupne razgovore, ukazati im na negativne strane i posljedice bježanja s nastave. Poželjno je da sa njima razgovara direktor i školski pedagog. Sa njihovim roditeljima treba razgovarati, održati sastanke, ukazati im na ozbiljnost problema i pridobiti ih za aktivne saradnike u prevenciji.
Da bi uspjeh u smanjivanju bježanja s nastave bio potpun i trajan, potrebno je uklanjati uzroke, a ne samo liječiti njihove posljedice. U tu svrhu valja najprije otkriti, analizirati i proučiti motive i uzroke bježanja. Treba utvrditi s kojih nastavnih časova i zašto bježe, pa korigovati stavove i odnos tih profesora prema djeci. Moje istraživanje pokazuje da učenici više bježe sa časova onih nastavnika koji ne zapisuju u dnevnik njihove izostanke, zatim koji se s njima „obračunavaju” na času, bilo da ih grde ili ispituju za ocjenu, a i subjektivan stav profesora utiče na taj rezultat. Utvrdila sam da učenici manje bježe sa časova onih profesora koji tokom čitave školske godine stalno ispituju, provjeravaju znanje i ocjenjuju. Praćenja pokazuju da je povećan broj bježanja s nastave u vrijeme izrade kontrolnih zadataka i testova. Radu profesora na času valja poklanjati više pažnje, jer s onih časova koji su dobro pripremljeni, znalački organizovani, na kojima su učenici maksimalno zaposleni i motivisani za rad, a izlaganje gradiva privlačno i zanimljivo, praktično nema bježanja.
Način na koji se opravdavaju izostanci ima važan uticaj na učestalost bježanja s nastave. Ako odjeljenjski starješina redovno traži opravdanje za svaki izostanak, studiozno, savjesno i odgovorno razmatra, prosuđuje i odmjerava razloge koji su prouzrokovali bježanje, ako o tome blagovremeno obavještava roditelje, bježanje učenika sa biće znatno smanjeno, pa i izbjegnuto. Nažalost, opravdavanje izostanaka s nastave obično se izvodi mjesečno, katkad i rjeđe. Odjeljenjski starješina u nedostatku vremena ne razgovara s učenikom o uzrocima i motivima koji su ga podstakli na bježanje, pa njegove krize i problemi ostaju neriješeni i on sve učestalije odlazi s pojedinih časova, ponekad i ne dolazi u školu, već se s društvom šeta po gradu. Problem bježanja učenika s nastave i iz škole ne može se rješavati neopravdanim časovima niti drugim mjerama prisile. Time se učenikova kriza samo pojačava i produbljuje, problemi gomilaju, nezadovoljstvo raste, a bježanje postaje mnogo učestalije. Ponajprije valja riješiti učenikove sukobe, probleme, krize, uklanjati uzroke i motive, a zatim primjenom pedagoških mjera korigovati njegovo ponašanje, učiniti učenika savjesnim i odgovornim prema školi i redovnom pohađanju nastave. Bježanje s nastave može se suzbijati i spriječiti samo blagovremenom, beskompromisnom i odlučnom akcijom, stručnim i znalačkim radom odjeljenjskog starješine, kao i saradnjom porodice i škole. Roditelji obično drže da je njihova dužnost da na vrijeme pošalju dijete u školu, a da je bježanje s nastave briga profesora. Naprotiv, dijete, njegovo učenje i ponašanje, zajednička je briga učitelja i roditelja, pa nema mjesta međusobnom optuživanju i prebacivanju krivice s jednih na druge. Samo njihovom brigom, zajedničkim trudom i zalaganjem, problemi se mogu riješiti, ostvariti dobri i trajni rezultati.
Umjesto zaključka, na kraju dajem jednu mudru izreku koja roditeljima, učiteljima i profesorima poručuje: „Potrudite se da vaša djeca imaju razloga da vas poštuju i vole.” Njihov uspjeh, ljubav i sreća najveća su nagrada i priznanje za vaš nesebičan rad i zalaganje!
Ajsela Madžgalj, prof. pedagogije u JU Gimnaziji ,,Miloje Dobrašinović” u Bijelom Polju