U podgoričkoj galeriji „Art” održana je samostalna izložba slika i instalacija likovnog pedagoga Seide Belegović, akademske grafičarke i slikarke.
Izložbu ove istaknute likovne umjetnice, u okviru manifestacije Decembarska umjetnička scena 2017. u organizaciji Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada Podgorice i JU Muzeji i galerije Podgorice, otvorila je sekretarka Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada mr Nela Savković-Vukčević.
“Kada se na crnogorskoj likovnoj sceni pojavila Seida Belegović, njeno izražavanje u grafici i u slikarstvu odmah je privuklo pozornost profinjenih ljubitelja čistog govora linije i boje. Njeno tada već zrelo vizuelno razmišljanje, s jedne strane, pokazivalo je strogost i disciplinu likovnog postupka, a sa druge svježinu, spontanost i primarnost pristupa”, napisala je u katalogu izložbe Petrica Duletić, istoričarka umjetnosti.
“Njen likovni govor karakterišu konciznost, sažetost i neopterećenost motivom, krećući se u području pročišćenih, zatvorenih formi odabrane kolorističke skale, te s tim formama, združenih asocijativnih linija. Snažno, svjesno i sređeno prvi je utisak, koji dobijamo posmatrajući radove Seide Belegović gdje je dvodimenzionalnost slike sačuvana kao realnost koja, donekle, uslovljava njen likovni doživljaj. Slikarsko polje ovdje je sabirno mjesto, raskrsnica mogućih puteva. To je mentalni i imaginativni prostor otvorenih i ogoljenih unutrašnjih puteva koji se prepliću i imaju sugestivnost nečeg vitalistički pokretljivog. Jednom autonomnom znakovnošću ovdje je dinamizovano slikarsko polje koje u sebi nosi snažan pečat tvorca”, ističe Duletić, i ukazuje da se ova umjetnica već na početku (rane 80-te) javlja slikama, grafikama i objektima koji isključuju svaku predmetnu i svaku opisnu komponentu.
“Belegovićeva je već na početku otkrla sve bitne osobine svoje umjetnosti: geometrijsku strogost, apstrakciju, te sklonost redukcionizmu − osobine koje će povremeno propitivati, ali koje nikada neće i napuštati. Ona je vrstan znalac likovnih tehnika koje je prožela svojom posebnošću u savremeni likovni jezik s prepoznatljivim autorskim obilježjima. Apstraktno plastičko razmišljanje u kategorijama oblika i materijala, specifična oblikotvorna imaginacija, estetika minimalističkog redukcionizma, pročišćenost, elegancija, profinjenost samo su neke od odlika ovih ostvarenja. Te njene karakteristike se u plodnom i raznovrsnom djelu iščitavaju kroz stvaralačke mijene, u ciklusima u kojima problematizuje različite teme, produbljujući ih novim suštinskim spoznajama i novim likovnim vrijednostima.
Slike na platnu, izložene u galeriji “Art” na prvi pogled djeluju kao proistekle iz gestualnosti automatizma, impulsa nesvjesnog i spontanog. Međutim, one su dio promišljenog i pažljivo građenog likovnog izraza. Slikarka njeguje crtež kao otvoreno medijsko polje, uvodeći nekoliko slojeva boje u linearnu kompozicionu strukturu. Taktilni doživljaj sugeriše slojevitost značenja crteža, dok se linija u tonu utišane ekspresije utapa u gusto bojene crvene i crne i lazurne pasaže akcentirane bijelom bojom, stvarajući delikatnu igru isijavanja, prelamanja i nestajanja. Crna i bijela boja na njenim slikama nijesu u sukobu, već međusobno korespondiraju, ravnopravno učestvujući u koncepciji kompozicije. U tom kontekstu, izvjesna relacija se može uspostaviti između istočnjačke filozofske ideje o egzistencionalnoj uslovljenosti (a ne kontrastu) svjetlosti i tame”, naglasila je istoričarka umjetnosti Duletić.
Lj.V.
