Druga polovina oktobra, svečana i čarobna. Specijalna olimpijada 2017, jubilarna deseta po redu, u čast dječice sa posebnim potrebama, u čast drugara i mališana koji se hrabro hvataju u koštac sa nimalo lakim životnim situacijama.
Tradicionalno, X olimpijada se održala 13, 14. i 15. oktobra u našoj školi malog prostora, ali velikog srca. Dovoljno velikog srca da primi sve dobronamjerne ljude, prije svega djecu, škola otvorenih vrata. Nismo se dugo dogovarali. Jednoglasni smo bili u odluci da uzmemo učešće u proslavi ove divne manifestacije, tradicionalno drugi put zaredom. Znali smo da tačka mora biti upečatljiva. Ne pompezna, sa nekim užurbanim plesom, bombastičnom muzičkom numerom, već nježna, svedena, sa čarobnom porukom da jednakost i ravnopravnost moraju biti moto svakog društva, naročitu pažnju usmjeravajući na ranjivu kategoriju, dječicu sa posebnim potrebama.
Obučeni u nježnu plavu boju neba, boju nade i vjere, sa zakačenim velikim žutim zvijezdama od hamera (žuti hamer, boja svjetlosti i sjaja u bolje sjutra), noseći na glavi plave šeširiće sa žutim zvjezdicama ili, pak, rajf sa istim simbolom, horski smo otpjevali stihove dječije pjesme „Svi smo mi isti“. U tih nekoliko trenutka čarobnog zvuka stalo je više nego sati i sati predavanja o potrebi i značaju pomoći ugoženima. Kroz ove taktove, dječijim udrhtalim glasićima, čvrsto se držeći za ručice, odali smo odlučan stav, molbu i, prije svega, zahtjev odraslima da se okrenu put onih kojima je pomoć potrebnija no ostalima. Put dječice heroja koja svoj bol kriju osmijehom, suzu brzim treptajima okica, nervozu cupkanjem nožica i pljeskanjem ručica. Da smo to uspješno izveli, pokazao nam je aplauz – ogroman, jak, dug... Znali smo da je misija i ovoga put uspješno realizovana. A za sljedeći put? Pa, naravno, u glavama već smišljamo novu tačku i novu poruku. Zar nam dolikuje drugačije?!
Drobnjak Goran, učitelj odjeljenja IV-a