Početak nove školske godine nije puno obećavao. Opijeni septembarskim lijepim vremenskim prilikama, a prisjećajući se veselih i bezbrižnih trenutaka raspusta, mališani su i dalje bili u svijetu igre i mašte. No, upravo to, tu njihovu najvažniju aktivnost, dječiju igru, upotrijebio sam i lagano ih uveo u svijet znanja i obaveza III razreda.
Lijep povod je bila manifestacija „Specijalna olimpijada“, koju naša škola već više godina tradicionalno obilježava u oktobru. Ove godine je termin bio rezervisan za 21, 22, i 23. oktobar. Taman toliko da dobro osmislimo i spremimo tačku, odnosno nastup za datu proslavu. Ova lijepa manifestacija se organizuje u čast djece sa smetnjama u razvoju. Naša škola je jedna od rijetkih u državi u kojoj nastavu pohađaju mališani sa smetnjama u razvoju, dječica koja borave u posebnim odjeljenjima i sa kojima rade defektolozi. Tri dana, koliko traje manifestacija, sve je podređeno njima. Takmičarske igre, druženje, zabava, ples, nagrade... To ne znači da ostali dani nisu njima podređeni. Ne. I ostalim radnim danima im se posvećuje posebna pažnja u nastavnim i vannastavnim aktivnostima. Samo što se kroz ovu manifestaciju okupljaju dječica iz škola, dnevnih centara, NVO organizacija i svih drugih ustanova na nivou cijele države, a koja se bave vaspitanjem i obrazovanjem djece sa smetnjama u razvoju. Elem, mališani odjeljenja III-a (cijelo odjeljenje) su osmislili prigodnu tačku pod nazivom „Poštujmo različitosti“. Svaki učenik je dobio zadatak da nauči napamet po jedno pravo djeteta iz Konvencije o dječijim pravima UN iz 1989. godine. Prava koja su jednaka za sve bez obzira na razlike u polu, socijalnom statusu, državljanstvu, izgledu... Na bijelim majcama kratkih rukava, koje su obučene preko majica dugih rukava u boji radi boljeg vizuelnog efekta, isprintana je slika dječijih ruku različite boje kože kako drže zemaljsku kuglu uz natpis (ispod toga) „Poštujmo različitosti!“. Za rekvizite su korišćeni bijeli baloni. Dobro uigrani, đaci III-a su na manifestaciji oduševili prisutne svojim nastupom. Poređani u polukrug ispred mikrofona, jedno po jedno su prilazili mikrofonu i jasno i glasno izgovarali pravo koje su naučili, a potom svoj bijeli balon poklanjali nekome od djece sa smetnjama u razvoju. Pošto se u ovom odjeljenju nalazi dječačić sa određenom smetnjom u razvoju, posebno dirljiv trenutak je bio kada su mu drugari pomogli u njegovom dijelu nastupa. Publika je znala da to procijeni i nagradila velikim aplauzom i ovacijama. Držeći se za ruke i podižući ih visoko prema plafonu, uz zajednički poklik „Poštujmo različitosti!“, mališani su (u završnom dijelu tačke) poslali poruku svojim drugarima škole i svoj djeci svijeta da su jednaki među sobom i da tolerancija mora biti osnovni princip koji će se poštovati. Nakon ovog uspješnog nastupa, vrijeme je bilo malo predahnuti i odmoriti.
Pastelne boje novembra su donijele lijepe slike jeseni, a sa time i male likovne odjeljenjske izložbe. Crteži i slike prirode, figure životinja od plastelina, biljke od kartona, reljef od gline... Sve je to upotpunilo dječije viđenje godišnjeg doba kada skupljamo ono što je plod našeg višemjesečnog poljskog, livadskog, šumskog rada... U tim danima je započeta i dekoracija učionice, a nastavljena u decembru. Približavanje kraja I polugodišta, a sa tim i najljepšeg dječijeg praznika Nove godine, donijelo je u učionicu posebnu radost koja se „rasplinula“ po zidovima i prozorima. Pahuljice od papira, plakati sa irvasima i čuvenim Djedom, raznobojne čestitke sa nježnim porukama, željama, snovima... Sve je ličilo na bajku, onu koju samo djeca mogu da stvore i izmisle. U tim aktivnostima i završismo I polugodište i krenusmo na zasluženi odmor.
Odmorni i raspoloženi za rad, nakon lijepo provedenog zimskog raspusta, mališani su krenuli sa novim kreativnostima. Ispred nas su se „smiješila“ 4 likovna konkursa i pozivala da im se pridružimo. Nije trebalo dvaput reći. Razmahale su se vrijedne ručice. Bilo je tu više boje na rukavima košuljica, na malenim obrazima, na školskim klupama, nego na papiru, ali se sve dalo srediti i urediti i radovi bijahu završeni sa ljubavlju i djetinjim ushićenjem. Slijedio je odabir onih koji su zadovoljili kriterijume estetike, a prije svega završeni radovi i oni koji su odgovarali postavljenoj temi. Nije bilo ljutnje, znali su i sami procijeniti čiji rad je dovoljno dobar da se šalje na konkurs. I koverte su krenule na četiri strane. Prvu kovertu smo uputili na likovni konkurs Dječijeg odjeljenja Biblioteke grada Beograda sa temom „Glasam za knjigu!“ (tehnika po izboru), mjesec februar. Jedan, ali vrijedan rad, rad malene Mie Obradović, je prešao stotine kilometara do Beograda, predstavio našu školu i dobio pohvalu putem mejla za učešće sa željom da se tradicija nastavi i u narednim godinama. Druga veća koverta je krenula put Banje Vrujci, opština Mionica, kraj Valjeva. Likovni konkurs „Iz izvora, kap po kap“ Udruženja „Kreativa – kreativna čarolija“ (akvarel tehnika), mart mjesec. Čak pet mališana je uzelo učešće: Aparac Vuk, Mićunović Jovana, Perović Lara, Radulović Milica i Šestović Anđela. Budući da je ovo, kao i u Beogradu, bio međunarodni likovni konkurs gdje pristižu brojni radovi, to ni ovoga puta nije bilo nagrade. Pohvala putem mejla za učešće sa željom da se to nastavi i ubuduće stigla je i ovom prilikom. Na ovaj konkurs je stiglo nešto manje od 2.000 dječijih radova iz osam zemalja: Austrije, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Crne Gore. To nije oneraspoložilo male đake. Naprotiv, dalo im je vjetar u leđa da se i dalje treba truditi, pa kako bude. Predstavili su sebe, svoje odjeljenje, svoju školu, svoje mjesto, svoju zemlju. Potom su uslijedila i dva likovna konkursa u Crnog Gori, jedan na državnom nivou, a drugi na opštinskom. VII mali likovni susreti sa temom „Zamišljam Cetinje“ pod organizacijom Srednje likovne škole „Petar Lubarda“ sa Cetinja su izazvali veliko interesovanje đaka. Kako većina učenika do tada nikada nije bila na Cetinju, to smo izgled i istorijsku prošlost ovog drevnog grada, prijestonice Crne Gore, dočarali slikama, fotografijama, plakatima, novinskim i udžbeničkim tekstovima, turističkim prospektima, enciklopedijama... Uz sve to, koristeći i svoju prepoznatljivu maštu, mali likovnjaci su iznjedrili par veoma lijepih radova u tehnici po izboru. I treća koverta je mogla da krene. Krenula je, krajem aprila, put istorijskog grada, put Cetinja. A u toj koverti radovi Marić Jelene, Perović Lare, Pušara Mihaila i Radulović Milice. Nagrada je i ovoga puta izostala. Od skoro 2.000 prispjelih radova iz svih krajeva države, među 50 koji su zadovoljili kriterijume žirija za izložbu u velikom holu pomenute škole je rad malene Milice. Da, i to je uspjeh. I to kakav... A onda je topli maj donio još jedan likovni konkurs i to na nivou naše opštine. U organizaciji Matice crnogorske – Ogranak Herceg Novi sproveden je likovni konkurs na temu „Novska mimoza, naša tradicija“. Mimoza kao naše obilježje je bila toliko bliska dječici da je skoro polovina odjeljenja uspješno predstavila datu temu vodenim bojama, pastelom, flomasterima ili, pak, samo grafitnom olovkom. Ovoga puta nagrada nije izostala. Štaviše, dvije nagrade su stigle u naše odjeljenje. III nagradu je osvojio Milhailo Pušara, a II nagradu Anja Čerevicki. Veliki uspjeh za njih tako malene, ali i za čitavo odjeljenje. Uz ovo dvoje malih umjetnika u četvrtoj koverti upućenoj našem Herceg Novom se nalazio i „spisak“ radova sljedećih učenika: Aparac Vuk, Marić Jelena, Mićunović Jovana, Nakićenović Jovan, Perović Lara i Šofranac Andrej. Ovi uspjesi, pohvale i nagrade daće krila mališanima da se na sljedećim konkursima (već u IV razredu) još više razmašu i pokažu šta znaju, a znaju i mogu mnogo. To su obećali, a ne sumnjam da će i ispuniti.
Uporedo sa likovnim konkursima, dane februara, marta, aprila i maja đaci su bojili raznim kreativnim i originalnim aktivnostima. Februar mjesec, proslava Dana škole. Divna priredba na kojoj je cijelo odjeljenje uzelo učešće plesnom tačkom na taktove pjesme „Na nama ostaje svet“ interpretatorke Lene Stamenković, ispunilo je svečanu salu osjećajem ljubavi i nježnosti uz poruku poštovanja djece jer na njima i ostaje ovaj svijet. Originalna koreografija sa crnim plaštovima, uz borbu vječitog dobra i zla, gdje na kraju pobjeđuje dobro – dječija neiskvarenost, nevinost, osmijeh, izmamili su ovacije svih prisutnih... Bez trunčice predaha, već sjutradan, crvenom bojom, bojom ljubavi, obilježili su mališani Dan zaljubljenih. Čitava učionica je bila ukrašena crvenim srcadima od papira. Međusobno su se poklanjale čestitke, bombone, čokoladice, ali i pokoja ceduljica sa porukom nježnosti i sviđanja. Jedan divan gest, u čast Danu ljubavi. Ti leptirići u stomaku su se dugo zadržali i taman kad su htjeli „odletjeti“, naišlo je proljeće, mart mjesec. A sa martom i osjećaj poleta i radosti, buđenje. Sa tim ushićenjem i nove originalne aktivnosti. Slikajući ljubičice, visibabe i laste odali smo počast najživopisnijem godišnjem dobu, proljeću. Šarenilo boja smo iskoristili i za još jednu, vrlo značajnu, aktivnost, aktivnost koja nosi podršku svim ljudima koji boluju od neizlječive bolesti Daunovog sindroma. 21. marta, u znak podrške svoj djeci svijeta koja boluju od pomenute bolesti, došli smo u školu u različitim čarapama. Ovu neobičnu aktivnost su svi ispoštovali i bilo je dirljivo gledati ta mala bića kako, poput odraslih, daju podršku svojim všnjacima. Napravili smo krug u učionici i podižući nogavice pantalona da se čarape što bolje vide izgovarali riječi i rečenice kojima odajemo počast svim bolesnim ljudima. Zaista dirljivo i vrijedno poštovanja. Hrabro i smjelo su se kretali putem od kuće do škole i nazad, potom po školskom dvorištu za vrijeme velikog odmora i svim prisutnim strpljivo objašnjavali zašto su došli tako obučeni. Nije ih vrijeđao nečiji podsmjeh, prevrtanje očima ili čudan pogled. Navikli su da budu drugačiji, prepoznatljivi po originalnim idejama... Desetak dana kasnije, tačnije 2. aprila, obilježili smo Svjetski dan osoba sa autizmom. Nakon kratkog predavanja o specifičnostima ovog stanja kod djeteta, na hamer papiru plave boje napisali smo poruku „Različiti, a isti“. Znak podrške vršnjacima, ali i drugarima iz odjeljenja po posebnom programu naše škole. Ovaj hamer papir (na kojem su se svi potpisali), zajedno sa plavim balonima, odnijeli smo u učionicu naših drugara 1. aprila poslije časova. Željeli smo da drugog aprila, kada dođu na nastavu, to bude iznenađenje za njih. I bilo je. Riječi hvale smo čuli već narednih dana, a srca malenih trećaka su bila ponosna jer su bar jedan trenutak te dječice obojili najljepšim životnim bojama... Da je porodica i dalje stub sistema, okrilje iz kojeg sve kreće i u koje se sve vraća, đaci III-a su pokazali crtežima, stihovima, igrokazom u danu koji su tome i posvetili. 15. maja su učenici, u svojoj učionici, obilježili Svjetski dan porodice...
Aktivnost kojom su zaokružili ovu vrlo uspješnu i kreativnu školsku godinu, mališani su „sproveli“ 3. juna. Na XI međunarodnom dječijem karnevalu u Herceg Novom, treći put zaredom, uzeli su učešće. I opet onako kako to oni sami umiju. Obučeni u narandžaste majce kratkih rukava, sa kačketima iste boje, sa metlama, kantama, kesama, konzervama, flašama, sa panoima obilježja za reciklažu, mališani su poslali poruku da treba štititi i čuvati prirodu. Ali, stvarajući nove lijepe sofisticirane stvari od otpadnog materijala (od metli indijansku kuću, od konzervi i flaša cvijet, od iskorišćenih kesa suknju). Pjesma „Reciklaža“ interpretatorke Katarine Bogićević, šmekerski i šarmerski dječiji pokreti, koreografija sa porukom, izmamilo je sve to salve aplauza i smiješka prisutnih gledalaca. Sijevali su blicevi fotoaparata sa svih strana, a oni kao mali pozeri vješto su se okretali na „pravu stranu“, svjesni pažnje. Vjerodostojno su predstavili i sebe i odjeljenje i svoju školu. Ponovo. Onako kako se i očekivalo.
U susret novim idejama i novoj školskoj godini, vrijedni trećaci su krenuli na zasluženi ljetnji raspust.
Drobnjak Goran, učitelj III-a