U prošloj godini zabilježen je blagi porast vršnjačkog nasilja u odnosu na prethodne, ali zabrinjava što je mnogo neprijavljenih slučajeva i što roditelji i djeca ne vjeruju da nadležni mogu da riješe taj problem, zbog čega je neophodan multidisciplinaran pristup i efikasnija saradnja škola i institucija.
To je ocjena sa studentske tribune „Vršnjačko nasilje: prevencija, vođenje postupka i kaznena politika“, koju su organizovali Studentski parlament Univerziteta Crne Gore (SPUCG) u saradnji sa Studentskim radiom Krš i Studentskim vijećem Pravnog fakulteta.
Ministar pravde mr Bojan Božović istakao je da je problem vršnjačkog nasilja multidisciplinaran, višeresorski i duboko ukorijenjen u srž države i potrebno je da mu svi zajedno jednako pristupe.
„Posljednjim izmjenama Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, poseban akcenat je stavljen na jačanje procesnih garancija za djecu koja su osumnjičena, ili optužena u krivičnom postupku. Ne samo da radimo na izmjenama ovoga, već radimo i na izmjenama postojećeg teksta Zakona o krivičnom postupku (ZKP). Kreirali smo radnu grupu za pisanje novog ZKP-a, a intenzivno radimo na odredbama, koje se odnose na Krivični zakonik, dakle materijalno-pravni aspekt“, naveo je Božović.
U svim mjerama, kako je dodao, nastojalo se da se zaštiti maloljetnik, odnosno najugoroženije kategorije.
„Izmjenama ćemo ustanoviti viši stepen zaštite i prije svega efikasniju mogućnost pristupa socijalnim službama, informacijama, razgovorima sa maloljetnim licima i bržem i efikasnijem postupku. Ali norma ne može sve riješiti. Nerijetko je problem u implementaciji, blagoj kaznenoj politici, u tradiciji, svijesti“, smatra Božović.
Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva Duško Milanović objasnio je da je vršnjačko nasilje ranije uglavnom bilo fizičko, a sada imamo verbalno i sajber nasilje.
„Moramo adekvatno da odgovorimo i naša je obaveza da hitno postupamo u tim predmetima. Moramo da znamo da maloljetnici do 14 godina ne podliježu bilo kakvoj krivičnoj odgovornosti, da su mlađi maloljetnici od 14 do 16 godina, a od 16 do 18 godina su stariji maloljetnici i prema njima se eventualno može izreći kazna maloljetničkog zatvora“, kazao je Milanović.
Prema njegovim riječima, nedostaje jedinstvena baza podataka sa policijom i Centrom za socijalni rad.
„Jedinstvena baza podataka ne postoji, što predstavlja problem u praksi. Svi zajedno, multidisciplinarnim pristupom moramo da pokušamo da prevaziđemo sve probleme, a prije svega da ohrabrimo roditelje, djecu i građane da prijavljuju ovakva krivična djela. Statistički imamo blagi porast vršnjačkog nasilja u 2024, u odnosu na 2022. i 2023. godinu, ali imamo mnogo više ovih djela nego što ih je prijavljeno. Neke od slučajeva smo pokrenuli po službenoj dužnosti, kada smo o nasilju saznali iz medija“, naglasio je Milanović.
Ukazao je i da su djela vršnjačkog nasilja povezana i sa drugim krivičnim djelima, posebno sa nasiljem u porodici i porodičnoj zajednici, koje poprima dramatične razmjere.
„Vršnjačko nasilje nije samo nasilje u školama. Imamo značajan broj slučajeva gdje je izvršeno na sportskim terenima, u gradu. Postupci protiv maloljetnika su tajni i sve radimo da se to završi da se ne ugroze ličnosti ni oštećenih, ni maloljetnika koji su počinili krivično djelo“, rekao je Milanović.
On je ustvrdio da saradnja između škola i institucija nije dovoljno dobra i da ima prostora za unapređenje.
Načelnica Stručne službe u Vrhovnom državnom tužilaštvu Dijana Popović-Gavranović objasnila je da, kada se govori o djeci, treba uzeti u obzir da su to osobe koje nemaju 18 godina i uzeti u obzir njihovu razvojnu ranjivost.
„Šta god da dijete uradi o tome treba govoriti stručno i etično. Nažalost, nerijetko se dešava da stručnost, profesionalnost i etičnost pokriju problematični lični i društveni stavovi, pa se čuju neprimjereni termini, neprimjeren govor o djeci, kriminalizacija, obilježavanje djece“, istakla je Popović-Gavranović.
Ona je ocijenila da se sve češće pravi konfuzija u vezi sa izrazom vršnjačko nasilje, odnosno ne pravi se razlika između tog pojma i pojma krivično djelo.
„U javnom govoru se pozivalo na kriminalizaciju vršnjačkog nasilja, bez uvida da se ne može kriminalizirati svako ljudsko, pa ni dječje ponašanje, niti je to potrebno. Javno su izrečeni stavovi o potrebi snižavanja granice krivične odgovornosti na 12 godina što nema utemeljenje ni u nauci, ni u stručnim i međunarodnim standardima“, ukazala je Popović-Gavranović.
Pojasnila je da se ne radi o vršnjačkom nasilju onda kada dijete učini krivično djelo, niti kad se dva djeteta približno istog uzrasta, snage i moći svađaju ili potuku.
„O vršnjačkom nasilju se radi kada jedno dijete trpi dugotrajne neprijatne, negativne postupke drugog djeteta, ili grupe djece. To se najčešće odnosi na fizičko, psihičko nasilje i na izlolaciju. To su djeca koja se poznaju i najčešće se to dešava u školi, u blizini škole, na sportskim terenima, u klubovima za djecu“, objasnila je Popović-Gavranović.
Ona je sigurna da svi slučajevi vršnjačkog nasilja treba da se riješe u školi primjenom metode restitucije.
„Ne može tužilac biti odgovor za vaspitanje i obrazovanje djece. To je krajnje, kada se desi krivično djelo, mi onda postupamo. A kada restitucija koja se dosljedno primjenjuje ne daje rezultat, onda idu vaspitne mjere na nivou škole“, rekala je Popović-Gavranović.
Stručna služba, kako je kazala, pomaže tužiocu da na adekvatan način sagleda maloljetnika, njegove porodične, šire sredinske uslove, njegovu ličnost, uzrast, ravojne karakteristike, obrazovne i vaspitne teškoće.
Tek nakon toga, kako je dodala, dolazi procjena težine krivičnog djela.
Advokatica Bojana Franović istakla je da je veliki problem što se za vršnjačko nasilje uglavnom saznaje iz medija.
„To je pokazatelj da nema povjerenja. Onog trenutka kada vi nemate povjerenje u instittucije vi nemate polaznu osnovu da se sistemski odgovori na problem vršnjačkog nasilja. Ni djeca ni roditelji ne vjeruju da institucije u Crnoj Gori mogu da riješe problem vršnjačkog nasilja, i zbog toga nam se dešava da za njega saznajemo iz medija ili društvenih mreža“, ukazala je Franović.
Ona smatra da kriminalizovanje maloljetnih lica nije dobro, kaznena politika jeste blaga, ali mnogo je veći problem kako pružiti podršku nakon izrečene sankcije ili kako osobu rehabilitovati i vratiti u društvo da sjutra bude uzoran građanin.
„Uvijek kada imate neku dilemu samo se sjetite da je najbolji interes djeteta na prvom mjestu“, istakla je Franović.
Prema njenom mišljenju, česte izmjene zakona nisu dobre i Zakon o maloljetnicima je sasvim solidan ako će pravilno da se primjenjuje „što je manje-više slučaj sa svim zakonima u Crnoj Gori, ali u toj primjeni imamo ozbiljnih problema“.
Franović je saglasna da bi prvo škole trebalo da prepoznaju problem vršnjačkog nasilja.
O. Đ.
Foto UCG