Dvije knjige izabranih djela Branka Banjevića, „Glasovi“ i „Osvrti“, koje je Matica crnogorska zajedno sa Nacionalnom zajednicom Crnogoraca Hrvatske objavila krajem prošle godine, promovisane su na Cetinju, u Nacionalnoj biblioteci „Đurđe Crnojević“.
Gotovo da više i nemamo intelektualaca tog posebnoga, staroga kova, s dobrim obrazovanjem, znanjem, odličnim poznavanjem jezika, sa temeljitim nacionalnim osjećanjem kao što je bio Branko Banjević, istakao je Marko Špadijer, urednik ovog izdanja.
„Za Branka je bilo važno dobro izučiti, dobro poznavati književno djelo i ne zanositi se onime što su drugi rekli, ne podražavati, već imati sopstveni sud bez fusnota, bez dodatnih poštapalica i pojačavanjem autoriteta drugih, već ličnim čitanjem, tako da je imao osoben stav, osoben odnos prema svemu“, rekao je Špadijer o njegovom radu na ediciji „Luča“ koja je ovjenčana Trinaestojulskom nagradom i dodao da je, iako se bavio teorijskim radom, izvorno bio pjesnik, te da je izbor poezije koji je objavila Matica crnogorska sam napravio.
Prema riječima književnika Vladimira Vojinovića, Banjević je bio čuvar crnogorske slobode i njegovo ukupno djelo počivalo je na filozofiji slobode i pozvao se na tvrdnju da „čovjek je čovjek samo ako ne zloupotrebljava slobodu“.
„U tome je vidio način da Crna Gora opstane. Ko zloupotrijebi višak slobode, taj remeti i multietnički sklad i suživot u Crnoj Gori. Čini se da njegovu filozofiju Crnogorci nikako nijesu razumjeli, a Banjević je, opet se čini, bolje nego iko drugi znao da viševjekovni problem nacije kojoj je pripadao leži upravo u činjenici da Crnogorci najčešće i ne znaju kako bi sa slobodom kad je napokon osvoje. Zato je i gube onoliko koliko je i osvajaju“, rekao je Vojinović i istakao da će nam nedostajati i Banjević tradicionalista i Banjević modernista.
„Ne znam nikoga ko je tako suptilno, oslanjajući se na poetski jezik, pronikao u dubine i slojeve naše tradicije“, rekao je, između ostalog, Vojinović.
Iz ugla književnika Dragana Radulovića, Banjevićev odnos prema tradiciji je najvidljiviji u njegovom destruiranju dominantnih simbola prošlosti.
„Nema više mjesta za naivno i nekritičko posmatranje uzoritih primjera iz davnina, ako je čak i sunce napuklo još lakše ćemo uočiti i naprsline na oklopu junaka, iskrzano oružje, konja koji hramlje… Svijet odavno gubi na ljepoti, a jezik na zvuku i misaonosti, čak ga ni poezija ne uspijeva odbraniti. Ili preciznije, ona je posljednja linija odbrane, ali koliko uspješna… ostaje da se vidi“, rekao je Radulović.
U uvodnom dijelu programa profesorica Ljubica Tomašević izvela je Bokerinijevu kompoziciju, a prisutne je u ime Matice crnogorske pozdravio predsjednik cetinjskog ogranka ove institucije Luka Lagator. Program je moderirala Dragana Erjavšek.
Izvor: CDM