Sajt Univerziteta Crne Gore (UCG) objavljuje seriju razgovora koji su budući novinari sa Fakulteta političkih nauka (FPN) obavili sa naučnicima i istraživačima, učesnicima u međunarodnom simpozijumu „Dani dijaspore i prijatelja Crne Gore“ održanom u oktobru na UCG.
U razgovoru koji prenosimo u cjelini istraživač i inženjer Nikola Bešić govorio je o geologiji, istraživanju kriosferi, meteorologiji i klimatologiji, ali i o planinarenju i razlici u studiranju u inostranstvu i Crnoj Gori.
„Ja sam počeo malo planinariti ovdje, jer sam kao klinac puno više volio more. Onda sam poslije otkrio planinu kao tinejdžer i kad sam završio kao relativno mlad student Grenoblu koji je u Alpima, tu je planinarenje postalo pasija za mene“, priča Bešić. Prije nego što je nastavio svoje obrazovanje u Grenoblu, u Francuskoj, on je stekao diplomu iz elektrotehnike na UCG.
„Ima nešto interesantno u toj kulturnoj tranziciji. U startu imam taj neki prvi ispit i pripremim ga jako dobro. Bude to ispit, ne previše težak, ali puno toga za zapisati, i čovjek ima dva sata. To je veoma fiksno u tome što zovemo inženjerskom školom u Francuskoj, koja vodi jako puno računa o toj formi. Počem da pišem, i znam, ali ne mogu da stignem. U jednom trenutku uzimaju mi ono i ja sad potpuno isfrustriran: 'Ovo je užasno!' I vidim, svi ti ljudi koje sam u međuvremenu upoznao su super opušteni, srećni, zovu me: 'Hajde dođi, idemo piti pivo'. I meni tu prva reakcija bude: 'čovječe, oni su svi ovo', što bi ovdje rekli, 'razbili'. Poslije nekoliko dana su stigli rezultati i ja sam ubjedljivo najbolje odradio taj ispit od svih nas tada, ali postoji ta mala razlika u pristupu. Da, ima stresa, čovjek se priprema, to smo odradili i jednom kad smo odradili zaboravljamo na to i idemo na sljedeću stvar. To je nešto što ja u startu nisam imao i na šta sam se morao navići“, prisjeća se istraživač.
Ovakva iskustva odredila su ono čime se danas bavi, te su ona, kako navodi, velikim dijelom to što on danas jeste.
„Naročito kad se bavi inženjeringom, čovjek tokom studija postane jako fino formatiran, jedna dobra mašina koja fino razmišlja, zna i radi. Ali, to nije dovoljno za nauku. U jednom trenutku, da bi čovjek počeo da se bavi naukom mora da se oslobodi intelektualno“, objašnjava Bešić.
„Pravila igre naučnog svijeta“
„Ako je neko odličan student, dobar student, ne mora da znači da će biti odličan naučnik. Ona zahtijeva jednu vrstu odricanja, načina života, razvijanje nekih drugih kompetencija osim konkretnih kompetencija koje nisu za svakog, kao što je to slučaj u medicini. Možete imati nekog ko je veoma dobar i razumije puno stvari, ali ko ne može biti hirurg. Isto tako i kod nauke. Neko može biti jako dobar u nekoj oblasti, ali ne mora da znači da može prihvatiti sva ta pravila igre naučnog svijeta. Da bi se čovjek bavio naukom na način koji zaista može biti produktivan i dobar, mora biti malo 'lud'. Mora se malo opustiti i pustiti, jer u nauci ima nečega što ima veze sa umjetnošću. Mora postojati neka vrsta slobode da bi nauka bila impresivna“, apostrofira Bešić.
On smatra da je, u tom domenu, posebno važno shvatiti da je nauka „zanimanje kao i svako drugo“.
„Super-oči“
Tema izlaganja Nikole Bešića na naučnom simpozijumu „Dani dijaspore i prijatelja Crne Gore“, održanom u oktobru u Podgorici bila je „Teledetekcija: iskustvo posmatranja atmosfere i šuma u kontekstu promjenjive klime“. Ona je, kako pojašnjava, kao osmatranje Zemlje „nekim super-očima“.
„Teledetekcija je generalizacija koncepta vida. Svijetlost od sunca, lampe... pada na objekte i to zračenje se rasipa, dio ide ka očima i tako vidimo. Teledetekcija je ista stvar, samo sa tehničke strane malo više generalizovana. Mi uređaje stavljamo na satelite, na avione, da bi vidjeli više i ne koristimo samo vidljivu svjetlost. Koristimo jako puno 'različitih svjetlosti' koje naše oči ne vide, da bi vidjeli više nego naše oči.“
Riječ je ovdje o metodi čija praktična primjena na važnosti naročito dobija u doba klimatskih promjena.
„Mi živimo u periodu klimatskih promjena za koji znamo da se intenzivira već decenijama. Sad posljedice osjećaju svi. Klimatske promjene su jako kompleksan fenomen koji mijenja jako puno različitih aspekata našeg života na Zemlji, života drugih bića na Zemlji, Zemlje same, u nekom tom pogledu same površine Zemlje i mi jednostavno moramo da 'uzimamo puls' na neki način toj planeti. Da li je to praćenje šuma, atmosfere, snijega i leda ili okeana...“, predočava naučnik.
On trenutno posvećuje pažnju projektu kojim se za sada, kako navodi, na sličan način bave samo u SAD-u.
„Sad radim na projektu sa jednom doktorandkinjom u kome bi koristili sve te sisteme teledetekcije ne bi li došli do neke karte biomase koju skladište francuske šume, sa nekom jako finom prostornom i vremenskom preciznošću. Odnosno, ne bi li mogli reći, kada se dese neke stvari koje ne želimo da se dese, neki napad insekata, požar ili oluja, koliko gubimo mi tog ugljenika koji je bio u šumama. I, ukoliko se dobro vodi ta šumarska politika, koliko dobijamo dobrim upravljanjem šumama, s obzirom da je to nešto što je jako bitno“.
„Mala serija članaka o klimatskoj krizi“
Za vrijeme jednog od „zatvaranja“, tokom „kovid krize“ u Francuskoj, Bešić je sa svojom partnerkom, takođe klimatskom naučnicom, započeo rad na dvojezičnoj „Maloj seriji članaka o klimatskoj krizi“.
„Imali smo ideju da uradimo nešto korisno i počeli smo tako crtati i pisati, ne bi li objasnili klimatsku krizu nekom ko ne zna šta je to, fizički gledano. Jer, puno ljudi sluša o klimatskim promjenama, o čudima, o posljedicama, ali ideja je ta da se povjerenje najbolje gradi na razumijevanju. Da bi čovjek mogao da priča o klimatskoj krizi ljudima, najbolje bi bilo da ljudi stvarno razumiju šta je to. Ako smo makar nekome uspjeli pojasniti malo bolje kako i zbog čega i šta to zapravo znači, i to je dobro“, naglašava istraživač.
Prema njegovom mišljenju, klimatske promjene moraju postati dio formalnog obrazovanja, što, kako objašnjava, već jesu u određenim sistemima.
„Najvažnije stvari prolaze kroz školu, bez čega ne možemo govoriti o društvu. Osim toga, bilo kakva interakcija, bilo kakvim povodom, ljudi koji znaju malo više o tome od ostalih bi trebala biti ohrabrena. To smo vidjeli za vrijeme 'kovid krize'. Isto važi za klimatske promjene. Uloga naučnika se promijenila. Nauka je nekad bila koncipirana kao intelektualna igra između naučnika koji rade stvari između sebe i to neko uzima ili ne uzima - ili ostaje između nas ili biva primijenjeno. Nauka danas dodiruje javne politike, dodiruje medije, dodiruje opštu populaciju i nova uloga naučnika je takođe da zna da komunicira sa ljudima koji nisu naučnici. Naročito kada su u pitanju poruke koje mogu u značajnoj mjeri promijeniti način života ljudi.“
Više pažnje posvetiti klimatskim promjenama u Crnoj Gori
Kako Bešić sugeriše, za Crnu Goru danas posebno je važna adaptacija, tj. prilagođavanje na okolnosti izazvane klimatskim promjenama.
„Bilo da je to adaptacija šumskih sistema, bilo da je to adaptacija zdravstvenog sistema, putne infrastrukture, ekonomije... Vi se ne adaptirate samo na promjenu prirode. Vi se morate adaptirati na promjenu društva izazvanog promjenama u prirodi. To je fundamentalni problem, fenomen na kojem treba da se bazira gotovo bilo koja strategija razvoja društva, jer je neizostavan dio bilo koje strategije. Mene fascinira koliko se malo o tome priča u Crnoj Gori, bez obzira što ljudi imaju problema. Trebalo bi malo preispitati te prioritete“, poručuje ovaj naučnik.
Njegov je stav, u vezi s time, da bi članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji istraživačima značajno olakšalo njihov posao.
„U Crnoj Gori ima super naučnika, koji rade super stvari. To ne znači da neko ko je u Uniji radi bolje i postiže više. Znači da bi, prosto, ti ljudi članstvom u Uniji imali puno lakši i intuitivniji naučni put, sa puno više integrisanosti. Ne moraju to biti samo finansije. Finansije čovjek ima i kroz neke pristupne fondove. Ali to su podaci, to je pristup različitim resursima, to je obrazovanje takođe“, tvrdi istraživač.
Bešić je, kako ističe, sentimentalno i praktično veoma vezan za Crnu Goru, ali bi u naučnom smislu htio više raditi na očuvanju te bliskosti.
„Naučni simpozijum 'Dani dijaspore' je odlična prilika i nešto što nas podsjeća na to. Ja sam imao fenomenalan razgovor sa rektorom Vladimirom Božovićem, gdje smo pričali o nekim realnim modalitetima saradnje koja bi pomogla ne samo Crnoj Gori nego i nama, jer saradnja u nauci je recipročna saradnja. Nije ideja samo pomoći Crnoj Gori. Ideja je da rad sa Crnom Gorom pomaže naučnoj aktivnosti čovjeka koji nije u Crnoj Gori. Nadam se da će stvari krenuti tokom kojim bismo htjeli da krenu. Ono što vam mogu reći, i što je za veliku pohvalu, je to što možda nije slučaj sa nama ljudima koji smo odavde, ali Francuska je jako zainteresovana za dešavanja u Crnoj Gori koja se tiču životne sredine, što vidimo i kroz delegiranje različitih kadrova“, zaključuje naučnik, dodajući da se nada kako će svi oni „surfovati na jednom istom talasu“, jer je to ono što prija svima.
Priredila O. Đ.
