U današnjem vremenu smutnji, gdje je mir teško pronaći, a pažnju još teže zadržati, čovjek se suočava s realnošću. Surovom. Nezasitom. Zato, svoje misli treba da preusmjeri ka drugom svijetu. Svijetu koji je prividno ograničen koricama i povezima – svijetu knjiga.
Danas su rijetkost osobe koje istinski vole knjigu. Čitalačka kultura polako propada usljed sve većeg korišćenja pametnih uređaja. Uz to propadaju i naše kritičko razmišljanje, i mi i cjelokupno društvo jer Knjiga, nekada svetinja i pročišćivač uma i duše, gubi značaj i postaje obična stvar. Često je prisutna radi estetike na policama te kupi prašinu i čeka bolje dane. Ali, njih nema. Ni pokušaji da se zamijeni elektronskim vidom, ne daju uspjeha. Jer, ona je nezamjenjiva, baš kao i taj upadljivi miris suvog drveta. Neprocjenljivo.
Jako je zahtjevno, a vjerovatno i nemoguće pretočiti knjigu u film. Nema te knjige koju može film obuhvatiti. Ni doživljaj gledalaca- čitalaca ne može biti isti.
Moju istinsku šoljicu kafe, koja bi uzgred bila veoma poželjna u pustim bibliotekama, čine romani…Četiri zida. Knjiga. Mir. I to je sve što je potrebno da spoznamo sebe, imamo nekog ko nas vodi, uči i razumije.
Filip Mijanović, IV-A
Gimnazija „Slobodan Škerović“,
Podgorica