U posljednje vrijeme mnogo se govori o usponu vještačke inteligencije. Kako gledate na ovaj sve izraženiji fenomen? Da li mu se daje više pažnje nego što zaslužuje, barem u ovom razvojnom momentu?
Vjerujem da trenutno prolazimo kroz industrijsku revoluciju koju pokreće vještačka inteligencija (AI) i mislim da je pažnja koja se trenutno poklanja vještačkoj inteligenciji sasvim opravdana. Tehnologije bazirane na vještačkoj inteligenciji se razvijaju ogromnom brzinom. Prije par godina, vrhunac vještačke inteligencije je bila sposobnost analize podataka: algoritmi su bili u stanju da, recimo, detektuju objekte na fotografiji ili utvrde da li je sentiment novinskog članka pozitivan ili negativan. Samo par godina kasnije, vještačka inteligencija može da kreira podatke, i to na nivou kvaliteta koji je jednak ljudskom. Algoritmi su danas takođe u stanju da autonomno koriste „alate“ (pretraživače, baze podataka, web stranice…). Ovo je ogroman korak naprijed ka „opštoj vještačkoj inteligenciji“ i samim tim nova tehnološka revolucija.
Aplikacija pod nazivom ChatGPT već mjesecima je u masovnoj upotrebi. Smatrate li je limitiranom za neko ozbiljnije odmjenjivanje „ljudske pameti“, ili je ona ipak unaprijeđeni (i opasniji) nastavak onoga što smo počeli korišćenjem digitalnih memorija i drugih sličnih pomagala?
ChatGPT je moćan alat, ali ga ljudi često pogrešno koriste. Na ChatGPT se često gleda kao na izvor činjenica. To nije niti jedini, niti dobar način da koristimo ChatGPT. Činjenice već možete da nađete koristeći Google. ChatGPT nam za to nije potreban, a kao što ste vjerovatno imali priliku da se uvjerite nije ni pouzdan koliko standardni internet pretraživači.
Moć ChatGPT-ja je u tome što je u stanju da obrađuje tekst na način koji prethodni algoritmi nijesu mogli. Na primjer, ChatGPT može da napiše e-mail, skraćenu verziju priče, formatira tekst, piše kompjuterske programe, pronalazi greške u tekstu, kompjuterskom kodu itd.
U ovom smislu, tehnologije tipa ChatGPT nijesu samo kontinuitet digitalnih alata, već zaista revolucija u načinu na koji koristimo tehnologiju. Prvi put u istoriji u stanju smo da razvijamo prave „digitalne asistente“, sposobne da obavljaju veliki broj kompleksnih zadataka koji su, do sada, bili ekskulzivno u domenu „ljudske inteligencije“. Današnji algoritmi su u stanju da „razumiju“ kontekst upotrebe što je bila glavna prepreka opštoj primjeni vještačke inteligencije do sada. Administrativni poslovi, birokratija, pa čak i pravni poslovi se danas mogu, bar dijelom, prebaciti na vještačku inteligenciju. To je nešto o čemu smo samo mogli da sanjamo prije godinu dana!
Kao saradnik softverske firme B12 Consulting, specijalizovan za vještačku inteligenciju, recite nam nešto načinu njenog razvoja tokom proteklog perioda.
Do prije par godina, vještačka inteligencija se bazirala na algoritmima čiji je nivo kompleksnosti bio dovoljno nizak da je bilo moguće da mala i srednja preduzeća razvijaju svoje algoritme, bazirane na svojim ili podacima svojih klijenata. U našem slučaju, bilo je moguće „istrenirati“ novi algoritam za klijente u roku od nekoliko nedjelja. Ti algoritmi su obično bili specijalizovani za jedan zadatak. Recimo, to je moglo biti rješenje prilagođeno za detekciju sentimenta novinskog članka, ili detekciju fiksnog broja objekata na fotografiji. U tom periodu, naš biznis se bazirao na razvoju „custom“ algoritama za naše klijente.
Danas je situacija drugačija. Sposobnost, ali i kompleksnost algoritama vještačke inteligencije se eksponencijalno povećala i danas je jednostavno nemoguće za malo ili srednje preduzeće da razvije „svoj“ algoritam jer je to proces koji zahtijeva enormne resurse. Razvoj GPT-4 algoritma koji pokreće ChatGPT je, recimo, koštao preko 100 miliona eura. To je cifra koju sebi mogu da priušte kompanije koje možemo nabrojati na prste jedne ruke. Za kompanije kao što je naša to znači jedan zaokret sa razvoja algoritama na korišćnje i prilagođavanje postojećih algoritama za inovativna rješenja.
Ranije se naš posao svodio na pitanja tipa: kakve podatke treba da prikupimo, koliko i kakvog kvaliteta, da bismo napravili novi algoritam. Danas pričamo o tome na koji način da formulišemo upite i pohranimo algoritam podacima da bismo proizveli optimalan rezultat.
Razvoj vještačke inteligencije znači da moramo da promijenimo način razmišljanja. Za moju kompaniju to znači kompletnu transformaciju svijesti. Naši programeri danas programiraju manje, a više se bave kreativnim, inovativnim radom. Takođe smo u stanju da nudimo moćnija rješenja za naše klijente sa manje resursa.
Tehnologije tipa ChatGPT su za nas takođe otvorile nova tržišta. Advokati, notari i svi ostali domeni gdje se procesuira ogromna količina teksta su danas ciljna tržišta za tehnologije takozvanih velikih jezičkih modela na kojima je baziran ChatGPT. Prije par godina, ta tržišta su bila potpuno zatvorena za nas.
Dokle se stiglo na tom evolutivnom putu?
Mi ćemo uvijek biti u sredini procesa digitalne transformacije. Tehnologija se konstantno razvija i svi mi moramo da mijenjamo način poslovanja, obrazovanja i razmišljanja ukorak sa tim razvojem. To nije proces koji ima dobro definisan početak i kraj, već je kontinuum. Da bi smo uspješno evoluirali sa tehnološkim napretkom, potrebno je da kao individue, ali i kao društvo, budemo fleksibilni i da organizujemo ekonomiju, obrazovni sistem, na kraju krajeva i državu na način da može da se adaptira na promjene.
U mojoj kompaniji već neko vrijeme vlada dogma da je za našu uspješnu budućnost jedan od ključnih aspekata da uvijek strukturiramo kompaniju sa akcentom na fleksibilnost. Na taj način, nadamo se da ćemo uvijek uspjeti da se prilagodimo brzom tempu promjena kojem i danas svjedočimo.
U javnosti se često srijeću izrazi strahovanja zbog različitih mogućnosti zloupotrebe ove alatke. Koliko su ona osnovana?
Koliko god da sam uzbuđen zbog novih dostignuća u vještačkoj inteligenciji, volio bih da mogu da vam kažem da nema razloga za brigu. Iskorak koji smo napravili u vještačkoj inteligenciji u poslednjih par godina je jedna vrsta otkrića nuklearne fisije digitalnog svijeta – tehnologije velike moći koja može da se iskoristi i za dobro i za loše.
Najviše me brine efekat koji vještačka inteligencija može da ima na demokratiju. Vještačka inteligencija je u stanju da generiše sadržaj koji je jako teško razlikovati od sadržaja koji su kreirali ljudi i to u obliku teksta, slika, video klipova i audio zapisa. To znači da neko ko želi da manipuliše javnošću, tokom izbornog procesa recimo, može da koristi AI „agente“ kako bi generisao i širio propagandu. Prosječnom programeru je potrebno manje od nedjelju dana da napravi facebook bota baziranog na vještačkoj inteligenciji tipa Chat GPT i nekoliko sati da lansira hiljade takvih botova. Ovakav sistem u rukama političara, diktatora ili stranih aktera nosi sa sobom ogroman rizik!
Kako se odbraniti od ovako moćnog alata za kreaciju i širenje dezinformacija? Jedan način je zakonska regulativa. Crna Gora, kao i sve ostale države, mora da donese zakone kojima se sankcioniše upotreba vještačke inteligencije kao metod za manipulaciju javnim mnjenjem. Sa druge strane, zakoni će imati ograničen uticaj na propagandu koja nam dolazi sa stranih adresa i tu moramo da budemo ekstremno kreativni. Ako mislimo da se zaštitimo od uticaja propaganda kojoj smo izloženi sa stranih adresa, možemo da koristimo vještačku inteligenciju da detektujemo i zaustavimo širenje dezinformacija. To vidim kao jedini način da se odbranimo od „skalabilnosti“ malignih upotreba vještačke inteligencije.
Druga stvar koja me brine jeste efekat koji će vještačka inteligencija imati na ekonomiju. Industrijska revolucija kroz koju trenutno prolazimo je jedinstvena zbog dvije karakteristike: dešava se na rasponu od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, umjesto decenija, što je obično slučaj sa prethodnim tehnološkim revolucijma. Pri tome, ova industrijska revolucija dotiče sve slojeve ekonomije. Goldman Saks predviđa da će tri stotine miliona radnih mijesta globalno biti izloženo automatizaciji. Skoro pedeset procenata svih kancelarijskih poslova je moguće automatizovati današnjom vještačkom inteligencijom.
Ja nijesam siguran da smo kao društvo dovoljno spremni, a ni svjesni šoka koji ovakve promjene mogu da dovedu u ekonomski sistem. Mislim da svi, a tu uključujem i našu vladu, treba da zastanu i da razmisle o ovim efektima, da identifikuju kako da koriste vještačku inteligenciju na koristan način, ali da takođe razmislimo kako da da otklonimo, ili bar amortizujemo rizike.
Fizičar i istraživač vještačke inteligencije Max Tegmark nedavno je upozorio da se njen razvoj mora kontrolisati i pravilno usmjeriti, jer se u protivnom može otrgnuti kontroli, što je, kako je dodao, slično situaciji u kojoj je Homo sapiens potisnuo neandertalce. Da li su ova upozorenja pretjerana i kojim se metodama može izvršiti pomenuta regulacija?
Slažem se sa mojim bivšim kolegom u tome da se razvoj vještačke inteligencije mora kontrolisati i pravilno usmjeriti, iako mislim da analogija koju koristi nije baš najbolja. Ja na AI gledam ne kao na paralelu ljudskoj inteligenciji, već kao na jedan novi, moćan alat koji imamo na raspolaganju. Korisnici vještačke inteligencije su osnovni problem i tu vidim najveće rizike. U idealnom svijetu, gdje niko ne bi zloupotrebljavao vještačku inteligenciju, rizik od same tehnologije ne bi bio visok jer algoritmi, bar za sada, nijesu samosvjesni. Rizik od zloupotrebe moramo da riješimo uspostavljanjem pravila kako i za koje svrhe upotreba vještačke inteligencije nije dozvoljena, ali moramo takođe da regulišemo i usmjeravamo način i pravac kojim se tehnologija razvija. Mi već danas imamo i alate i mogućnosti da postavimo efektivne brane i sa regulatorne i sa tehnološke strane. Pitanje je samo da li ćemo kao društvo u tome istrajati. Na to, nažalost, nemam odgovor.
U kom smislu nam vještačka inteligencija pomaže, a gdje se njeno djelovanje može smatrati nepotrebnim, nepouzdanim ili opterećujućim?
Tehnološka revolucija vještačke inteligencije će dovesti do toga da neka zanimanja postanu „nepotrebna“ dok će otvoriti nove ekonomske prilike. Tako je bilo i sa svim ostalim epohalnim otkrićima. Dobar dio kancelarijskih poslova će, recimo, biti automatizovan i olakšan.
S druge strane, algoritmi su danas toliko kompleksni da je naše razumijevanje tih tehnologija relativno nisko. To znači da bi danas bilo suludo da predamo donošenje kritičnih odluka AI algoritmima, jer ne razumijemo dobro kako i zašto algoritmi donose odluke.
Kakav je Vaš stav po pitanju korišćenja vještačke inteligencije u obrazovne svrhe?
Vještačka inteligencija već postaje dio svakodnevice. Samim tim mora da postane i dio obrazovnog sistema, na isti način na koji su digitron i kompjuter to postali u svoje vrijeme.
Šta to znači za obrazovni sistem?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje treba da zamislimo kako će izgledati čovjek budućnosti. Taj čovjek će moći da pristupi bilo kojoj činjenici u roku od nekoliko sekundi, putem interneta i AI pretraživača. Taj čovjek će takođe biti u stanju da procesuira informacije na mnogo brži način nego danas. Analiza i pisanje dokumenata, kreacija sadržaja itd. će biti, dijelom ili potpuno, automatizovani i potreba za nivoom sposobnosti na tom polju će biti mnogo niža nego danas.
Ono što će čovjek budućnosti morati da zna jeste kako da efikasno procesuira, razumije i iskoristi ogroman volumen informacija kojima je izložen. Za to je neophodno da se obrazovni sistem transformiše iz sistema koji akcenat stavlja na repeticiju i učenje činjenica, na analitičko, kritičko razmišljanje, kao i na učenje o opštoj dobrobiti kao što su demokratski principi, umjetnost itd. Tehnološki šok koji nam donosi AI treba da nam je znak da se kao drušvo probudimo i prilagodimo talasu promjena koji nas trenutno zaliva.
Zadaci tipa pisanje sastava, poznavanje činjenica, itd. jesu i nastaviće da budu automatizovani. Algoritmi će rješavati zadatke iz matematike i fizike. To se već dešava! Svjedoci smo skorašnjeg skandala u vezi s maturskim ispitima gdje je ChatGPT korišćen da napiše odgovore na ispitna pitanja, kao primjera veoma negativne primjene vještačke inteligencije.
Iste tehnologije možemo da koristimo na produktivan način!
Učenici bi korišćenjem ChatGPT-ja mogli da provode manje vremena pišući sastave, a više vremena baveći se analizom onoga što je napisano. Učimo ih kako da analiziraju, kako da prepoznaju logičke greške u argumentima, kako da uče.
Zašto ih ne bismo naučili kako da koriste vještačku inteligenciju da provjere vjerodostojnost nekog novinskog članka recimo? Zašto ih ne bismo naučili da koriste ChatGPT da provjere da li je njihovo rješenje zadatka tačno i da razumiju sve korake koji vode do rješenja?
Da li postoje načini otkrivanja zloupotreba, posebno kad su u pitanju rješavanje zadataka, pisanje seminarskih radova i slično?
Ovo je odlično pitanje. AI je u stanju da generiše tekst fantastičnog kvalieta. Štaviše, ljudi su već pokazali da algoritmi tipa ChatGPT mogu da polože prijemne ispite za pravni i medicinski fakultet. Ovo je globalni problem i aktivna je tema naučnog istraživanja.
Moj strah je da jednostavnog odgovora na ovaj problem nema. Borba protiv zloupotreba AI tehnologija je, nažalost, igra mačke i miša. OpenAI (creator ChatGPT-ja) i Google su odmah poslije izlaska ChatGPT-ja objavili da imaju metode da detektuju tekst generisan GPT-3 algoritmom. Međutim, par mjeseci kasnije je generativni model iza chatGPT-ja unaprijeđen i metode detekcije teksta više nijesu davale dobre rezultate. Sa svakim novim algoritmom potrebno je unaprijediti alate koji su u stanju da detektuju AI kreiran sadržaj
Ako uradite pretragu za „ChatGPT detector“ na internetu naći ćete mnogo linkova sa alatima koji tvrde da mogu da detektuju tekst kreiran putem ChatGPT-ja. Međutim, OpenAI tvrdi da je trenutno moguće detektovati manje od 50% teksta generisanog od strane AI. Ovo takođe treba da nam bude opomena jer upotreba alata za detekciju, koliko god da je potrebna, može da dovede do lažnog optuživanja zbog nepouzdanosti alata za detekciju.
Smatrate li neophodnim da država već u ovom trenutku radi na uređenju ove oblasti? I na koji bi način trebalo da joj pristupi?
Apsolutno. Smatram da će razvoji vještačke inteligencije dotaći sve aspekte društva i samim tim neophodno je da se kao društvo na to pripremimo. Kao prvi korak, država mora da započne razgovor o ovoj temi i u toj diskusiji treba da učestvuju ne samo političari, već i pravnici, ekonomisti i AI eksperti. Drugo, potrebna je zakonska regulativa koja ne bi samo sankcionisala maligne upotrebe vještačke inteligencije (recimo za izborne kampanje), već i stimulisala produktivne upotrebe (recimo aplikacije u biznisu i industriji, obrazovanju itd).
Evropska Unija, recimo, ovih dana raspravlja o „AI aktu“ koji nešto slično treba da uspostavi na EU nivou.
Obrazovni sistem se takođe mora transformisati. U našem obrazovanju se akcenat previše stavlja na učenje činjenica i repeticiju, a premalo na kritičku misao. To je problem koji traje već decenijama, i šok koji je vještačka inteligencija proizvela je odlična prilika da počnemo transformaciju u obrazovni sistem koji akcenat stavlja na kritičku i analitičku misao. Ovo je posebno važno ako uzmemo u obzir činjenicu da je skoro 50% petnaestogodišnjaka u Crnoj Gori funkcionalno nepismeno po PISA testiranju.
Činjenica je da ćemo u skorijoj budućnosti sve više biti izloženi sadržaju koji kreira vještačka inteligencija. Mislim da je zadatak obrazovnog sistema da pripremi buduće učesnike u našoj ekonomiji i demokratiji za tu promjenu. Drušvo budućnosti će zavisiti od toga da li su ljudi u stanju da razmišljaju analitički i kritički, ne na tome znaju li istorijske, geografske, pravne ili bilo koje druge činjenice. To je nešto što konačno treba da prihvatimo i čemu treba da se pod hitno prilagodimo.
Kakva su Vaša predviđanja vezana za dalju sudbinu vještačke inteligencije?
AI tehnologija se razvija jako brzo i to sa sobom donosi jedan vid turbulentnosti zbog koga je teško napraviti vjerodostojne procjene toga što nam budućnost donosi.
Vještačka inteligencija je već ušla u naše živote i tu je da ostane i u skoroj budućnosti ćemo biti svjedoci značajnih promjena u svim aspektima društva. Sama činjenica da je 25% svih poslova izloženo automatizaciji zbog vještačke inteligencije treba da nam bude signal veličine promjena koje dolaze.
Sa jedne strane, mislim da ćemo biti izloženi mnogim novim dostignućima i alatima koji će nam olakšati rad i život, ali će zahtijevati takođe da se mi adaptiramo na te promjene. Na primjer, posao kancelarijskog službenika za 2-3 godine će izgledati značajno drugačije nego danas zahvaljujući vještačkoj inteligenciji: pisanje mejlova, kategorizacija dokumenata itd. će biti poslovi koji će biti, bar djelimično, automatizovani.
Očekujem takođe da skorija budućnost bude označena značajnim rizikom od nesavjesne upotrebe vještačke inteligencije, posebno kad je u pitanju manipulisanje javnim mnjenjem. Ubijeđen sam da ćemo uskoro čitati o izbornim manipulacijama i kampanjama stranog uticaja koje su bazirane na vještačkoj inteligenciji.
Biografija
Rođen u Nikšiću 1982. godine, Mihailo Backović je djetinjstvo proveo u Crnoj Gori. Od 2000. godine boravi u Sjedinjenim Američkim Državama gdje završava fakultet i kasnije stiče doktorat iz teorijske fizike elementarnih čestica na Univerzitetu u Kanzasu (Lawrence, KS, SAD) 2011. godine. Njegova istraživačka karijera potom ga je odvela na Weizmann Institut (Rehovot, Izrael), gdje je obavio prvi postdoktorski angažman, od 2011. do 2014. godine. Iz Izraela, Mihailo je prešao na Katolički Univerzitet (Louvan la neuve, Belgija) gdje je obavio svoj drugi postdoktorski angažman, od 2014. do 2017. godine.
Tokom svoje istraživačke karijere Mihailo je zadržao široko interesovanje za istraživačke teme, koje su se kretale od fenomenoloških studija nove fizike na Velikom hadronskom sudaraču u CERN-u, do pretraga za tajanstvenom tamnom materijom. Ko-autor je preko 20 naučnih radova sa preko 2.000 citata.
Mihailo se pridružio B12 Consulting timu u septembru 2017. godine kao saradnik, specijalizovan za vještačku inteligenciju. Tokom svoje karijere, vodio je projekte širokog domena, uključujući digitalne blizanace u transportnoj industriji, AI rješenja za operativne probleme u bio-tech industriji, optimizacije procesa u farmaciji, automobilskoj industriji itd.
Od oktobra 2022. je izvršni partner u B12 Consulting-a.
N. N.