„Medijska industrija utiče na djecu i mlade i pozitivno i negativno. Ima teoretičara koji zagovaraju pozitivnu stranu društvenih mreža, ali ima i onih koji misle drugačije“, kazala je dr Nataša Ružić, profesorica Fakulteta političkih nauka (FPN) u potkastu Centralne univerzitetske biblioteke. Ona je govorila o medijima, društvenim mrežama, rijaliti programima, nasilju u medijima, uticaju medijske industrije na djecu i mlade i sl.
„Mi ne možemo govoriti da naš onlajn svijet ne utiče na nas. Međutim, taj uticaj je vidljiv i lakše ga je proučavati na djeci zato što su istraživanja pokazala da na njih ne reaguje efekat treće osobe. Istraživanje UNICEF-a iz 2018. godine je pokazalo da što se tiče mlađe generacije, 57 odsto njih je reklo da imitiraju svoje idole, preko 60 odsto djece je zamolilo roditelje da im kupe nešto što su videli na internetu, televiziji, putem oglašavanja. Tako da je uticaj veliki i treba ga još proučavati. Ne možemo reći da je on u potpunosti negativan. Dosta zavisi od vrste sadržaja kojim su izložena djeca, da li će gledati rijaliti, ili neki ozbiljni dokumentarni program u skladu sa njihovim uzrastom. Istraživanja su pokazala da djeca koja gledaju neke ozbiljnije sadržaje imaju bogatiji fond riječi u odnosu na vršnjake koji koriste medije isključivo u zabavne svrhe“, naglasila je Ružić.
Ona je ukazala da je kampanja UNICEF-a „Birajmo šta gledamo“ dala konkretne rezultate, jer veliki postotak roditelja u odnosu na 2018. godinu komentarišu sa djecom neke programske sadržaje, zatim veliki procenat njih ograničava djeci vrijeme koje provode uz medije. Međutim taj uticaj je dosta teško ograničiti, jer sva francuska istraživanja su pokazala da su djeca zarobljena od strane medija, zato što oni u svojoj sobi imaju pametni telefon, laptop, televizor. Imaju mogućnost da konzumiraju šta god žele, a pritom ukoliko roditelji nisu baš medijski opismenjeni onda neće biti upoznati sa tim šta njihovo dijete konzumira u medijima.
Ružić smatra da ne treba djeci zabranjivati, jer time se u njima razvija neka vrsta radoznalosti. Ali treba razgovarati o medijskom sadržaju koji se konzumira i objasniti zašto neki sadržaj nije preporučljiv za njegov uzrast.
Ona je, kao jedan od problema navela to što ni odrasli nisu svjesni tog uticaja medija, a drugo „živimo u medijski nepismenom društvu i stvar je u tome što roditelji često nemaju ni vremena da se bave svojom djecom.“
„Primarni faktori socijalizacije djece nisu samo porodica, već i mediji, vršnjaci, a u tom uzrastu vrlo vam je važno da li će vas vršnjaci prihvatiti ili ne, tako da su djeca sklonija da pod uticajem vršnjaka prihvate možda neki identitet jer misle da je to u modi. I vrlo im je teško objasniti da to nije u redu, jer vrlo često na roditelja gledaju kao na igitalne dinosauruse, koji ne razumiju moderno doba“, poručila je, uz ostalo Ružić.
Izvor UCG
Priredila O. Đ.
