Da je inkluzija tema o kojoj je bitno razgovarati i da se svima mora zagarantovati jednako pravo na visoko obrazovanje govore brojni programi i radionice realizovani na fakultetskim jedinicama državnog univerziteta. Cilj ovih aktivnosti je prvenstveno podizanje svijesti studenata, nastavnog i administrativnog osoblja kada je riječ o radu sa studentima sa smetnjama u razvoju.
Koliko se tokom studija budućih nastavnika poklanja pažnja edukaciji za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju i kakvi su uslovi studiranja akademaca sa invaliditetom razgovarali smo sa prof. dr Tatjanom Novović, dekankom Filozofskog fakulteta u Nikšiću.
„Budući da je koncept inkluzivnog obrazovanja utemeljen u sociokonstruktivističkom i humanističkom pristupu i ideji o prirodnoj i nužnoj uzajamnosti različitih učesnika u životnom, društvenom, odnosno školskom ambijentu, koji imaju svoje jedinstvene potencijale i prava, logično je da svi segmenti u obrazovnoj vertikali podržavaju ovaj model usaglašeno. Već dvije decenije inkluzivni model predstavlja integralni dio zakona, propisa, strateških koncepcija u crnogorskom obrazovnom sistemu. Prvobitno su projekatski pilotirane ideje o inkluziji djece sa posebnim obrazovnim potrebama u predškolskim ustanovama, a potom su pozitivna iskustva, komplementarna sa međunarodnim saznanjima u ovoj oblasti podstakla na zvanično utemeljenje ovog modela u crnogorskoj obrazovnoj praksi. Na visokoškolskom nivou nešto kasnije su kurikulumi izmijenjeni i u programe usmjerene na obrazovanje nastavnika u predškolskim i školskim ustanovama su ukomponovani ciljevi/ishodi iz oblasti inkluzivnog obrazovanja. Na Filozofskom fakultetu su prvobitno sadržaji iz oblasti rada sa djecom sa posebnim potrebama uključeni u kurikulume za predškolsko, obrazovanje učitelja, pedagogiju i psihologiju. Od 2015. godine imamo i poseban master program za inkluzivno obrazovanje, koji je interdisciplinarno organizovan i okuplja različite profile nastavnika i saradnika, koji se pripremaju za temeljniju i kompetentniju podršku djeci, roditeljima i nastavnicima“, objašnjava Novović.
Velika zainteresovanost za master program
Prema njenim riječima, taj program je nastao kao rezultat Tempus projekta strukturnih mjera, FOSFIM, koji je realizovan na Filozofskom fakultetu, u saradnji sa domaćim (Ministarstvo prosvjete Crne Gore, Resursni centar „1. Jun“ u Podgorici, Resursni centar za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović“ u Kotoru , NVO „Pedagoški centar Crne Gore“) i inostranim partnerskim institucijama (Belgija, Finska i Portugalija), uz podršku Evropske komisije. Do 2017. godine program je realizovan u jednogodišnjem trajanju, dok je nakon akreditacije i prelaska na model studiranja 3+2 proširen i dostrukturisan, uvođenjem novih predmetnih disciplina, a u realizaciju projektovanih ciljeva/ishoda uključuju se pored nastavnog kadra sa Filozofskog, i profesori sa Medicinskog fakulteta.
„Od kada postoji ovaj studijski program, svršeni studenti različitih profila, kao što su pedagozi, psiholozi, učitelji, defektolozi, profesori sa različitih programa, pokazuju izrazito interesovanje za pohađanje ovog studija. Generacija iz 2022/2023. godine je veoma heterogena po prethodnom obrazovanju, a upisan je i u ovoj akademskoj godini maksimalan broj studenata, shodno traženoj kvoti. Kurikulum je strukturisan od različitih predmeta, pedagoških, metodičkih, metodoloških i uže stručnih disciplina, usmjerenih na različite aspekte socijalne inkluzije, kao i posebne vrste dječjih teškoća u ponašanju i učenju, dok je završni, četvrti semestar namijenjen izradi master rada“, naglašava Novović.
Što se tiče studenata sa posebnim obrazovnim potrebama na Filozofskom fakultetu ih je trenutno šest na studijskim programima za psihologiju, sociologiju, inkluziju i obrazovanje učitelja. Prema ocjeni dekanke te visokoobrazovne ustanove, „uslovi su unaprijeđeni i sasvim odgovarajući. Opremljene su učionice, nabavljena odgovarajuća računarska pomagala, ugrađen je lift i slično, ali moguće je napraviti kvalitativno značajne pomake, posebno u domenu razvijanja digitalnih kompetencija kadra i spretnije primjene uređaja koje koriste studenti sa posebnim potrebama.“
Ona poručuje da je za punu afirmaciju inkluzivnog modela u crnogorskom obrazovnom i širem društvenom kontekstu od posebnog značaja efikasnije umrežavanje svih institucija, koje su sa aspekta različitih nadležnosti usmjerene na ovu problematiku.
Nedostaje sinergije između nadležnih institucija
„Različite krovne institucije, predškolske i školske ustanove, univerziteti imaju svoje posebne ingerencije, ekspertize i stručne reprezente, čijim funkcionalnijim povezivanjem možemo biti efikasniji u domenu primjene inkluzivnih načela na polju obrazovanja uopšte, odnosno cjelovitog društva. Čini se da je i dalje prisutan problem diskontinuiteta u sistemu, tj. nedostatne sinergije između nadležnih institucija, horizontalno i vertikalno, barijere u protoku informacija, koje su od važnosti za funkcionisanje inkluzivnog modela u praksi“, zaključila je Novović.
Pomorski fakultet Kotor je učešćem u projektu Trans tu vork (Trans2work) pet studenata sa invaliditetom poslao na dvomjesečnu radnu praksu u zemlje regiona. Takođe, nabavili su kvalitetnu opremu, koja je osim studentima, namijenjena i građanima. Obezbijedili su Brajev štampač i razne uređaje koji omogućavaju studentima sa invaliditetom da što bolje prođu kroz sistem obrazovanja. U okviru ovog projekta je održano puno radionica koje su imale za cilj podizanje svijesti studenata, nastavnog i administrativnog osoblja, kada je riječ o radu sa studentima sa invaliditetom.
Dr Ljiljana Jovanović, rukovoditeljka Centra za ljudska prava na Pravnom fakultetu UCG, rekla je da su u toj visokoobrazovnoj ustanovi na prvom i drugom spratu postavljene taktilne table za slijepe na Brajevom pismu, sa mapom fakulteta, kao i na vratima amfiteatara. Na podnim površinama fakulteta ugrađeni su pokazivači pravca, prilagođeni su liftovi i šalter studentske službe.
Na Fakultetu političkih nauka u glavnom holu postavljena je info tabla za slijepe na Brajevom pismu, sa opisom rasporeda prostorija, i putokazne (taktilne) trake na podu hola. Natpisi na Brajevom pismu se nalaze na vratima amfiteatara, a prilagođeni su lift i šalter studentske službe.
Vodič za rad sa studentima
Dr Tamara Milić iz Ministarstva prosvjete i Anita Marić iz Zavoda za školstvo pripremile su Vodič za prilagođavanje učenja i učešća studentima sa invaliditetom, uz podršku Savjeta Evrope.
„Prateći inkluzivno obrazovanje u srednjim školama, izazove na koje učenici nailaze a tiču se nastavka školovanja na univerzitetima, 2020. godine došli smo na ideju da osmislimo tranzicioni plan ITP3 prelaska učenika sa posebnim obrazovnim potrebama iz srednje škole na univerzitet. Samim tim, vodič je neophodan da bi se na osnovu njegovih preporuka nastava prilagodila i uklonile prepreke u učenju. Koncipiran je tako što je svaka smetnja i teškoća predstavljena i u odnosu na nju neophodna prilagođavanja nastave, prostora, pristupa i sl. Sa sadržajem vodiča su upoznati predstavnici sva tri univerziteta u Crnoj Gori i vjerujemo da se on primjenjuje“, kazala je Marićeva.
Prema njenim riječima, ova brošura, prva te vrste u Crnoj Gori, namijenjena je nastavnicima i rukovodećem kadru univerziteta jer na osnovu datih smjernica prilagođava se prostor, uklanjaju barijere u prostoru, obezbjeđuju pomagala za učenje i daju preporuke za primjenu različitih metodskih postupaka.
„Bilo je zanimljivo i inspirativno raditi na tom vodiču zato što će omogućiti mladim ljudima da ostvare potencijale i zadovolje svoja profesionalna interesovanja ravnopravno kao njihove kolege“, poručila je Marićeva.
Iskustva studenata
Bojana Otašević, studentkinja sa potpunim oštećenjem vida, kaže: „Inkluzija u visokom obrazovanju nije dovoljno zaživjela u Crnoj Gori, a to proizilazi iz toga što postoje predrasude o osobama sa invaliditetom. U prvom planu je sažaljenje prema nama, a u drugom planu su naši potencijali. S jedne strane to je poražavajuće, a s druge, malo je kriva država zato što nije ljude edukovala kako da se ophode prema nama. To je u drugim državama regulisano i više puta sam se uvjerila. Što se tiče uslova studiranja, ja sam zadovoljna. Profesorice mi maksimalno izlaze u susret, dobijam literaturu u elektronskom obliku, ispite i kolokvijume koji su u pismenoj formi radim na laptopu, koji ima govornu podršku, odnosno, čitač ekrana. Ako na kolokvijumu ili završnom ispitu ima djelova koji su podvučeni, ili ako je neophodno nešto zaokružiti ili povezati, pomaže mi personalna asistentkinja, jer čitač ekrana to ne prepoznaje.“
Međutim, ima još dosta toga što treba poboljšati da bi olakšali studentima savladavanje gradiva. „Prije svega, Filološki fakultet, koji studiram, je jedan ogroman lavirint i mnogo mi je teško da se tu snađem. Trebalo bi napraviti taktilne staze, koje vode do određene učionice, kopirnice itd. One jesu odrađene, ali na pogrešan način. Zatim, trebalo bi u liftovima ugraditi govorni automat ili postaviti oznake na Brajevom pismu, kako bi se osoba sa oštećenjem vida snašla“, ukazuje Bojana.
Miljan Otašević, koji je upravo okončao specijalističke studije na Pravnom fakultetu, tvrdi da je najveći problem za studente sa oštećenjem vida obezbjeđivanje literature u formatu pristupačnom za njih. To su knjige u audio formi i udžbenici na Brajevom pismu.
„Imao sam u nekoliko navrata asistenta u nastavi, ali na Pravnom fakultetu nije bio mnogo potreban, osim kad treba pročitati obavještenje sa oglasne table, upoznati se sa sadržajem video prezentacije, za izradu pisanog teksta u slučajevima kada profesor ne dostavi tekst u vordu”, rekao je Miljan dodajući da mu je tokom studija nedostajala podrška profesora u smislu preporučivanja literature formata adekvatnog za slabovide osobe.
Svoje iskustvo iznio je i Miloš Spaić koji je završio osnovne i specijalističke studije na Pomorskom fakultetu Kotor, gdje sada pohađa master studije, dok je na Fakultetu pravnih nauka Univerziteta Donja Gorica (UDG) završio osnovne studije i sada je na master studijama na Fakultetu humanističkih studija, smjer Međunarodni odnosi i diplomatija.
„Ono što je zajedničko svim fakultetima u Crnoj Gori pa tako i ovima koje sam završio ili ih pohađam jeste nedostatak literature u pristupačnoj formi kada je riječ o osobama sa oštećenjem vida, te nedovoljna obučenost predavača za rad sa studentima sa invaliditetom. Arhitektonski, iako to meni ne predstavlja problem, ali jeste i te kakav kada su osobe sa motoričkim invaliditetom u pitanju, Pomorski fakultet je nepristupačan, dok je na UDG situacija bolja što se tiče pristupačnosti objekta i informacija. Takođe, sajtovi većine fakulteta su nepristupačni i to bi se moralo promijeniti“, istakao je Spaić.
Studentkinja master studija Odsjeka za inkluzivno obrazovanje Svetlana Radović kaže: „Inkluzija podrazumijeva potpunu uključenost lica sa invaliditetom u sve sfere društvenog života, a obrazovanje je jedna od najbitnijih. Nažalost, upravo u tom obrazovanju nailazimo na veliki broj barijera sa kojima se susrijeću lica sa invaliditetom počevši od arhitektonskih, preko nepristupačne literature do nerazumijevanja od strane nastavnog kadra. Na Odsjeku za psihologiju, gdje sam završila osnovne i specijalističke studije, rijetko koja knjiga je pretvorena u formate pristupačne osobama oštećenog vida. Takođe veći dio nastavnog kadra pokazivao je razumijevanje za invalidnost te prilagođavao način polaganja, u smislu usmenog odgovaranja, produžavanja vremena za rad i slično. Neki nastavnici su, bar u mom slučaju, pokazali otvoreno nerazumijevanje za moju invalidnost apsolutno ne obraćajući pažnju na to što sam osoba sa invaliditetom. Na sreću uvijek sam uspijevala da nađem kompromis i adekvatno rješenje za obje strane. Što se Odsjeka za inkluzivno obrazovanje tiče, mislim da pruža velika teorijska znanja, ali da bi trebalo unaprijediti i poboljšati praktična znanja studenata i kontaktirati sa licima sa invaliditetom u stvarnim situacijama. Tu bi od velike pomoći bile druge obrazovno vaspitne ustanove: vrtići, škole, dnevni centri itd. U slučaju Filološkog fakulteta, na kojem sam završila osnovne studije na Studijskom programu za ruski jezik i književnost, takođe ne postoji pristupačna stručna literatura, dok su neke knjige iz oblasti književnosti dostupne u audio formatu na našem ili ruskom jeziku. U dosadašnjem toku ovih studija profesori su se uvijek trudili da mi prilagode način polaganja ispita.“
O. Đuričković
