Uskoro će se navršiti dvije godine otkako je mr Dragica Lompar izabrana za direktoricu Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“. Ona je tim povodom gošća Prosvjetnog rada, a razgovarali smo o trenutnoj situaciji u ovoj ustanovi i planovima za naredni period.
Kako biste ocijenili dosadašnji dio Vašega mandata?
Na dužnost direktorice Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“ sam imenovana krajem marta 2021. godine. Važno mi je da istaknem da sam u tom trenutku imala 34 godine radnog staža u ovoj ustanovi, a pomoćnica direktora sam bila punih 10 godina. Smatram da je to prilično dug period tokom kojeg sam obavljala sve bibliotečke poslove od pripravnice, pa sve do trenutne, veoma odgovorne funkcije. Osim toga, jedna sam od četiri bibliotekara u Crnoj Gori, u vrijeme nekadašnje jugoslovenske države, sa zvanjem diplomiranog bibliotekara.
Za odgovor na Vaše pitanje treba imati na umu činjenicu da iako biblioteke predstavljaju dio ukupne kulture, njihov položaj i razvoj najčešće su na margini interesovanja našeg društva. Stepen razvoja bibliotekarstva u Evropi i svijetu je ogledalo kulturnog dometa svake zemlje, a Evropske smjernice o knjižnoj politici jasno ističu da „biblioteke čine neophodnu i nezamjenljivu komponentu kulturne, obrazovne i informacijske infrastrukture jednog društva. Uz to, one predstavljaju nezamjenljiv dio kulturne baštine.
Nacionalna biblioteka „Đurđe Crnojević“, kao veoma složen sistem, organizovana je po uzoru na ostale nacionalne biblioteke, jer su ciljevi, zadaci i misije svih nacionalnih biblioteka isti. Postizanje ciljeva i ostvarivanje misije je u našim uslovima otežano jer se suočavamo sa višedecenijskim problemima, prije svega u kompletiranju fondova i nabavci bibliotečke građe, a onda i sa nedostatkom stručnog bibliotečkog osoblja i zaštitom sveukupnog fonda, koji broji između 2 i 2,5 miliona jedinica.
Osnovni uzroci nepovoljnog položaja bibliotekarstva u Crnoj Gori su društveni odnos prema djelatnosti koja je najznačajnjija podrška obrazovanju u smislu korišćenja znanja i informacija, pohranjenih u bibliotečkim fondovima, i zakonska regulativa bez dovoljno pravne snage i uticaja.
U dosadašnjem angažovanju na funkciji direktorice, intenzivno se radilo na ublažavanju brojnih stručnih i organizacionih problema i smatram da su postignuti mjerljivi rezultati u svim segmentima poslovanja.
Kako gledate na proteklu godinu? Koje biste aktivnosti izdvojili?
Aktima Biblioteke sistematizovana su 63 radna mjesta sa 91 izvršiocem, a trenutno je zaposleno 79 izvršilaca. Do pred kraj 2022. godine imali smo 75 zaposlenih, koji su raspoređeni u okviru sedam organizacionih jedinica. Namjera je da se sva sistematizovana radna mjesta popune u naredne dvije godine, kako bi djelatnost od posebnog interesa za našu državu bila usklađena sa međunarodnim standardima i zahtjevima informacionog društva.
Biblioteka koristi tri objekta: zgradu bivšeg Italijanskog poslanstva površine 2.231,50 m2, zgradu bivšeg Francuskog poslanstva površine 754,00 m2 (oba objekta imaju status kulturno dobro II kategorije) i depo knjiga površine 4.563,00 m2. Površina zemljišta koje pripada objektima je preko 19.000m2. Tokom prošle godine izrađeni su konzervatorski projekti za restauraciju/zamjenu fasadne stolarije na zdanjima Italijanskog i Francuskog poslanstva, jer se nalazi u ekstremno lošem stanju. To znači da su ovi spomenički objekti izuzetne ljepote i kulturno-istorijske vrijednosti ugroženi, a isto tako, ugrožena je i pisana kulturna baština koja se u njima čuva. Takođe, izrađen je konzervatorski projekat za rekonstrukciju i sanaciju teniskog terena na kompleksu bivšeg Italijanskog poslanstva. Svi radovi bi trebalo da otpočnu ove godine i vjerujem da ćemo ih 2024. provesti kraju.
Veliki problem predstavlja i krov na Italijanskom poslanstvu koji prokišnjava godinama, kao i prozori na glavnom depou (namjensko zdanje sa 7 spratova, podignuto 1981. godine), u kojem se čuva najveći dio bibliotečkog fonda. Tokom prošle godine realizovana je zamjena kompletne neonske rasvjete u depou, sa pratećim elektroinstalacionim radovima. Ova rasvjeta je predstavljala potencijalnu opasnost zbog čestih kvarova i pregrijavanja, pa je instalirano oko 1200 LED štapnih sijalica, koje će omogućiti bezbjednost građe, a u isto vrijeme značajno smanjiti troškove električne energije.
U objektu Francuskog poslanstva su realizovane aktivnosti na uređenju enterijera, prije svega čitaonice, ulaznog hola, prizemlja, naručeni su specijalni ormari za smještaj stare crnogorske periodike (novine i časopisi do 1945. godine), a planira se dalje uređenje potkrovlja u kojem je smješteno 7 legata (privatnih biblioteka značajnih crnogorskih kulturnih i naučnih radnika). U tom objektu se, inače, čuvaju najvrjednije bibliotečke zbirke: Nacionalna zbirka knjiga i periodike (tzv. „Montenegrina“), Zbirka stare i rijetke knjige, Rukopisna zbirka i Legati.
Tokom 2022. u Biblioteku je pristiglo 3.421 novi naslov knjiga i 3.217 br. novina i časopisa. Zabilježen je značajan porast dostavljanja besplatnih obaveznih primjeraka na osnovu Zakona o izdavačkoj djelatnosti, a povećan je i broj fizičkih i virtuelnih korisnika. Na osnovu izvještaja za 2022. ukupan broj korišćenih publikacija iznosi: 4.932 knjiga i 9.666 br. i sv. novina i časopisa, dok je pruženo 6.387 različitih vrsta informacija.
U toku je reorganizacija fonda novina u glavnom depou zbog toga što su smještajni kapaciteti gotovo iscrpljeni, a uporedo se radi detaljna revizija ove građe.
Elektronski katalog uvećan je za 14.502 nova zapisa, tako da lokalna baza Biblioteke sadrži ukupno 313.925 zapisa. Ukupan broj zapisa svih članica sistema COBISS.CG je 622.594, a broj crnogorskih biblioteka uključenih u ovaj sistem je 48.
Intenzivno se radi i na vidljivosti i prepoznatljivosti Biblioteke na društvenim mrežama, pa smo i tu napravili veliki pomak u broju objava i predstavljanju raznih aktivnosti. Prošle godine smo se pozicionirali na IFLA-inoj mapi svjetskih biblioteka (IFLA Library Map of the World) i dostavili potrebne podatke za sve tipove crnogorskih biblioteka (https://librarymap.ifla.org/).
Kakva je aktuelna situacija u Ustanovi? Šta je ono što je u trendu, a šta je planirano za naredni period?
Razvijanje digitalnih kolekcija bibliotečke građe, odnosno digitalizacija najstarijih i najznačajnijih primjeraka koji se čuvaju u našim zbirkama i njihovo postavljanje na internet. Time će se omogućiti otvoreni pristup crnogorskoj kulturnoj baštini, a kroz projekat Europeana (Evropska virtuelna biblioteka, muzej i arhiv), njeni digitalni sadržaji će se naći i na najznačajnijem portalu evropske digitalne kulturne baštine.
Biblioteka je prije tri godine pokrenula inicijativu za upis u Registar kulturnih dobara sedam izuzetno vrijednih naslova iz Zbirke stare i rijetke knjige (2 inkunabule i 5 postinkunabula), zatim 175 naslova stare crnogorske periodike (gotovo svi naslovi stare crnogorske periodike su raritetni ili unikatni) i Legat dr Pera Šoća. Inicijativa je prihvaćena od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara i nadam se da će ova procedura biti završena 2023. godine.
Izrada novog segmenta savremenog rada Biblioteke – web arhiva, koji predstavlja još jedan veoma složen proces, zasnovan na najsavremenijim informacionim postupcima. Radi se o prikupljanju crnogorskih elektronskih publikacija, zatim sajtova i portala sa domena .me. Web arhiv je još jedna zakonska funkcija Nacionalne biblioteke koja podrazumijeva skupu infrastrukturu i veoma zahtjevnu konfiguraciju. U toku su pregovori za pronalaženje najboljeg rješenja, koristeći se iskustvom i rezultatima nacionalnih biblioteka u okruženju i šire.
Osnovni zadatak naše, a i ostalih biblioteka jeste obezbjeđivanje slobodnog pristupa informacijama. Da bi se to postiglo, mora se kadrovski ojačati ustanova jer su bibliotekari nosioci stručnih poslova od kojih se danas traže razne kompetencije. Pored opšteg znanja, lične i jezičke kulture, neophodne su komunikacione vještine, informatička i informaciona pismenost, spremnost na lično usavršavanje i posebno važno profesionalni i etički odnos prema korisnicima i fondovima Biblioteke. Svijest i znanje o bogatstvu i značaju pisane kulturne baštine Crne Gore, kao i poznavanje drugih fondova Biblioteke, jesu uslov za ostvarenje današnje uloge savremenog bibliotekara u našoj državi. Nažalost, kod činjenice da Crna Gora nema ni na jednom nivou formalnu edukaciju za rad u bibliotekama, moramo mnogo raditi na ličnom obrazovanju i usavršavanju, kako bi mogli pratiti savremene trendove u ovoj oblasti.
Planira se pokretanje sveobuhvatnih aktivnosti na upoznavanju crnogorskih izdavača sa neophodnošću poštovanja zakonskih obaveza prema Nacionalnoj biblioteci, odnosno instituta obaveznog primjerka, koji je u Crnoj Gori ustanovljen još 1905. godine. Biblioteka ima decenijama velikih problema sa izbjegavanjem izdavača da dostavljaju primjerke svih objavljenih publikacija. To rezultira nekompletnošću naše najznačajnije bibliotečke zbirke, a to je Nacionalna zbirka „Montenegrina“.
Da li ste zadovoljni nivoom kojim Biblioteka unapređuje kulturni, obrazovni, naučno-istraživački, odnosno sveukupni napredak naše države, što je njena glavna misija?
Na tom planu Biblioteka treba da unapređuje svoju djelatnost. Međutim, moramo imati na umu da su kulturna dešavanja (izložbe, promocije, književne večeri) samo jedna od njenih brojnih zakonskih funkcija (Zakon o bibliotečkoj djelatnosti). Promocija biblioteka, knjiga i čitanja, razvijanje čitalačkih navika, neposredan kontakt književnih stvaralaca sa djecom i mladima, motivisanje najmlađih za čitanje i knjigu uopšte, aktivnosti su više vezane za gradske/javne i školske biblioteke.
NBCG „Đurđe Crnojević“ je značajno osavremenila bibliotečke usluge primjenom informacionih i komunikacionih tehnologija i na taj način iz godine u godinu uvećavala broj korisnika. Naravno, i dalje razvijamo međubibliotečku pozajmicu i slanje digitalnih kopija djelova knjiga, to jest bibliotečke građe udaljenim korisnicima, a dostupnost fondovima Biblioteke omogućava se uvođenjem i unapređenjem upravo ovih servisa. Suština jeste da su danas biblioteke neophodne i nezamjenljive komponente kulturne, obrazovne i informacione infrastrukture svake države i društva i ulaganje u njihov razvoj predstavlja ulaganje u znanje kao najznačajniji razvojni resurs. Mišljenja sam da u tom pravcu treba mnogo da radimo i da mnogo više ulažemo u naše biblioteke.
A kako ste zadovoljno međunarodnom saradnjom? Gdje vidite prostor za dalji napredak?
Međunarodna saradnja je, takođe, jedna od funkcija Nacionalne biblioteke, definisana Zakonom o bibliotečkoj djelatnosti. Veoma je značajna za sticanje znanja o savremenim načinima poslovanja najrazvijenijih biblioteka u Evropi i svijetu. Ona se odvija na više načina – participacijom u najznačajnijim bibliotečkim asocijacijama, prisustvovanjem na godišnjim konferencijama (što zbog ograničenog budžeta nijesmo uvijek u prilici), u posljednje vrijeme onlajn sastancima, učešćem u regionalnim i evropskim projektima i putem međunarodne razmjene publikacija i međunarodne pozajmice, koja je sve više aktuelna zbog mogućnosti slanja digitalnih kopija nekog djela. Interesantno je navesti da je međunarodna razmjena pokrenuta u Biblioteci još davne 1958, kada je uspostavljena saradnja sa 19 naučnih institucija i biblioteka u svijetu. Danas se ta saradnja razvija kroz članstvo u međunarodnim bibliotečkim organizacijama (IFLA, CDNL, CENL, ISBN, ISSN, i dr), kroz učešće u zajedničkim projektima, studijskim posjetama, razmjeni stručnjaka, objavljivanju članaka i izlaganja u stručnim časopisima, itd. Naša biblioteka organizuje regionalnu konferenciju, pod nazivom Biblioteke, arhivi, muzeli (LAM) koja se tri puta zaredom realizovala na Cetinju, uz veliki odziv kolega iz okruženja koji se bave kulturnom baštinom.
Da li je proces digitalizacije i šireg korišćenja tehnologija približio građanima aktivnosti Biblioteke, ali i njen bogati fond?
Transformacija biblioteka je neminovan i nezaustavljiv proces kojim su korisnici i njihove saznajne potrebe stavljeni u centar bibliotečke djelatnosti. Biblioteke su primorane da prihvate ove izazove na način da u svom poslovanju objedine informacione izvore (bibliotečku građu) i savremene tehnologije. Mjera uspješnosti njihovog rada jesu zadovoljni korisnici, kojima je omogućen ravnopravan pristup znanju i informacijama, kao jednim od temeljnih ljudskih prava.
Biblioteke su danas dinamični sistemi pred kojima stoje veliki zadaci i očekivanja da odgovore na realne zahtjeve informacionog doba. To znači da su prinuđene da svoje resurse usmjere upravo na taj segment poslovanja, a radi se o skupim programima i projektima koji se moraju obaviti u skladu sa međunarodnim standardima za ovu vrstu djelatnosti. To povlači za sobom i mnogo veći broj izvršilaca sa specifičnim znanjima i vještinama, što je u našim uslovima gotovo nemoguće. Mislim da je najvažnije pitanje u našem društvu depolitizacija kulture. Svaki, pa i najmanji doprinos profesionalizaciji u kulturnim djelatnostima, a posebno, čini mi se, u oblasti kulturne baštine, od velikog je značaja za sveukupni razvoj društva, utemeljen na pravim vrijednostima.
Bibliotečko-informacioni sistem Crne Gore i njegov elektronski katalog predstavljaju danas najveću i najznačajniju bazu informacija u Crnoj Gori, koja je dostupna 24h na internetu. To je veliki poduhvat naše Ustanove – da od 2006. godine održava i razvija ovaj sistem. Nažalost, Biblioteka nema stručnog kadra koji bi mogao da unosi u bazu sve ono što posjeduje u svojim fondovima i što je sadržano u starim lisnim katalozima. Jer, kad kažemo 2 – 2,5 miliona jedinica, govorimo o bibliotečkom fondu kojim bi mogle da se ponose mnogo veće i razvijenije zemlje. Moja je želja da u ovu bazu uđe što više podataka o publikacijama, a da li ćemo u tome uspjeti, ne zavisi od nas. Nacionalne biblioteke u okruženju, da ne kažem Evropi i svijetu, imaju mnogo više zaposlenih, upravo u skladu sa informacionim potrebama i transformacijom biblioteka iz čuvara znanja u posrednika između informacija i korisnika. Ova djelatnost danas traži multidisciplinarnost i posebne vještine kako bi odgovorila izazovima trenutka. „Biblioteke otvorenih vrata“, „biblioteke bez zidova“ su imperativ doba u kojem živimo.
A koliku opasnost predstavlja ta lakša dostupnost, imajući u vidu domete softverskog kriminala?
Svakako da sofisticirani oblici kriminala predstavljaju opasnost i za bibliotečko-informacione sisteme. Do sada nijesmo imali takvih problema, jer Institut informacionih znanosti iz Maribora, koji je vlasnik softvera, preduzima sve savremene mjere zaštite podataka. Uvjerena sam da mi i nijesmo toliko interesantni, kao druge državne i bankarske institucije.
Ono što možemo sami da uradimo, kad su digitalni formati u pitanju, i što smo preduzeli prošle godine jeste da na svim digitalizovanim primjercima iz naših fondova stavimo tzv. vodeni žig, kako bismo preduprijedili neovlašćeno preuzimanje i zloupotrebu, jer je bilo i takvih situacija.
Imajući u vidu da živimo u vremenu opšte virtuelizacije, kakva je, po Vašem mišljenju, perspektiva knjige u onom klasičnom smislu?
Kada je u pitanju sudbina knjige u tradicionalnom formatu, pripadam onima koji smatraju da joj informacione tehnologije i virtuelizacija ne mogu nauditi. Istina, knjige se više ne objavljuju u velikim tiražima, ali se ipak prodaju u knjižarama, na sajmovima, preko interneta. Antikvarnice rade veliki posao. Mislim da budućnost knjige nije ugrožena, bez obzira na to što je štampana varijanta prilično skupa u odnosu na elektronsku. Ona je dio ljudske kulture čitanja i pruža neuporedivo ljepši osjećaj u odnosu na svoju elektronsku verziju.
N. N.