„Pandemija COVID-19 uticala je na obrazovanje širom svijeta i uzrokovala brojne posljedice i probleme od kojih je najizraženiji pronalazak digitalnih načina za održavanje osjećaja normalnog funkcionisanja nastave. Akteri obrazovnog procesa, veliku pažnju posvetili su i problemima očuvanja kvaliteta znanja, adekvatnog prenošenja i usvajanja gradiva, socijalne interakcije i pružanja međusobne podrške predavača i studenata u cilju očuvanja mentalnog zdravlja i valjanog prevazilaženja novih izazova uzrokovanih ovom pandemijom”, kazala je za „Prosvjetni rad” Tijana Bulatović, studentkinja završne godine osnovnih studija psihologije.
Ona je dodala da je u ovom periodu povećan broj studenata koji traže pomoć od psihološke službe. Pandemija je pored posljedica koje je ostavila na društvenom, ekonomskom i obrazovnom planu, uticala i na psihičko stanje pojedinaca, što je rezultiralo povećanim brojem studenata kojima je potrebna pomoć, kako bi uz podršku i valjane savjete koje im pružaju stručna lica prevazišli nesigurnosti i očuvali mentalno zdravlje.
„Studenti najčešće ukazuju na probleme nastave onlajn, nedostatka socijalne interakcije, težeg pronalaženja motivacije za učenje, slabiju koncentraciju, dok je najčešće istican problem da studenti zbog prelaska na digitalizovanu nastavu, gube osjećaj za studentskim i društvenim životom”; naglašava Bulatovićeva.
Naše živote već duži vremenski period određuje pandemija. Samim tim, njen uticaj na psihičko zdravlje pojedinaca je neminovan. Pored strepnje koju je uvela u živote građana, pandemija može biti i okidač razvoja opsesije prema zarazama, kompulzivne potrebe za čišćenjem, dok kod ljudi koji već pate od anksioznosti može dovesti do toga da se njihovo stanje pogorša, kao i pojave hronične usamljenosti izazvane društvenim izolacijama. U toj situaciji stručna lica psiholoskih službi mogu u velikoj mjeri pomoći da se posljedice pandemije umanje i na adekvatan način prevaziđu.
„Kada bih opisala način na koji trenutno živimo, rekla bih da smo u nesigurnim vremenima. COVID-19 moguće je opisati sa dvije riječi, čega se ljudi obično i plaše, a to su neizvijesnost i nepoznanica. Taj strah i dalje traje, pa je pojava različitih vrsta anksioznosti među studentima, povećano konzumiranje alkohola i cigareta postalo svakodnevica, kojom su ne samo student, nego i globalno društvo izloženi i sa kojom se pokušavaju izboriti”, istakla je Bulatovićeva.
Ona preporučuje i načine da se prevaziđu ti problem: psihološko savjetovanje, svakako i sprovođenje edukativnih radionica na temu prevazilaženja posljedica izazvanih virusom; psihoterapija, ukoliko se anksioznost ne može ublažiti razgovorom sa porodicom, prijateljima, kao i kreiranje radionica na temu štetnosti uticaja različitih vrsta poroka.
Psihički problemi neminovno utiču i na kvalitet obrazovanja. Oni mogu dovesti do pada motivacije, manjka koncentracije, slabijeg učenja, što utiče na kvalitet obrazovanja i adekvatno usvajanje gradiva. Neki predmeti ne mogu biti na jednako uspješan način prezentovani online i uživo, što dovodi studente do problema prilikom samostalnog teorijskog proučavanja određenih predmeta, jer ako na adekvatan način ne savladaju gradivo, mogu imati poteškoće u daljem periodu svog obrazovanja.
„Uprkos odsustvu sa fakulteta, studenti su i dalje bili u obavezi da ispunjavaju sve aktivnosti u vezi sa nastavom na fakultetu. To uključuje izrade i odbrane seminarkih radova, online diskusije na različite teme koje se obrađuju u nastavnom procesu, redovno prelaženje nastavnog gradiva i slično. Međutim, nije bilo moguće sprovesti posjete različitim institucijama, odnosno posvetiti se praktičnom radu, a to je svakako umanjilo proces sticanja funkcionalnih znanja; može se reći da je rad bio sveden na usvajanje isključivo teorijskog znanja, što dovodi do pada motivacije i smanjuje interesovanje studenata za ono što pručavaju. Svakako da posljedice svega toga ne smiju biti zanemarene i moraju se shvatiti ozbiljno, jer ukoliko se na vrijeme i na adekvatan način ne otklone i studenti ne steknu osnovnu praksu putem vježbi, kasnije, prilikom zaposlenja mogu imati poteškoće u primjeni teorijski naučenog dijela što može dovesti do njihove stagnacije i nazadovanja”, zaključuje Bulatovićeva.
O. Đ.