U susret Njegoševo danu, crnogorskom prazniku kulture, Zavod za udžbenike i i nastavna sredstva ‒ Podgorica (ZUNS) organizovao je u centralnoj knjižari u Ulici Novaka Miloševa književno veče „Uspenije ljudskosti“.
O savremenosti stvaralaštva ovog velikog pjesnika govorili su prof. dr Vesna Vukićević-Janković, inače autorka knjige „Njegošev poetki univezum“ koju je objavio ZUNS, mr Irena Ivanović, profesorica Andrijana Deletić-Milačić i Snežana Radusinović, urednica Naučno-obrazovnog programa RTCG i serijala „Gorski vijenac izbliza“.
„Njegoš je pronašao riječi kojima progovara o ljudskosti. Osnovni postulati „Gorskog vijenca“ sadržani su upravo u činu ljudskosti, slobode, volje i prijekora. Ti atributi vezuju se poukom i za ovo vrijeme. Iako je vladičinskom pozivom bio vezan za vjeru i njene dogme, on je najviše polagao na osvjedočenje ljudskih i zemaljskih načela. Svijet je sagledavao kroz prizmu stalnog prožimanja i preplitanja, obnove i rasta. Te su mijene bile najveći izazov za pjesnika budući da svemir i duša nemaju kraja. Preobražaji su jednako prisutni u prirodi i duhu. Ta preobražavajuća snaga svijeta predstavlja i suštinu očovječenog bića“, kazala je u uvodnom obraćanju organizatorka i moderatorka večeri Jadranka Đerković, urednica u ZUNS-u.
LUČA CRNOGORSKE I PANSLAVISTIČKE KULTURNE BAŠTINE
Prof. dr Vesna Vukićević-Janković istakla je da su Njegoševi tekstovi u punom smislu tekstovi kulture, te da upravo oni osvjedočavaju svoju egzistenciju kroz otpornost na uspone i padove društvenog ukusa.
„Oni nadživljavaju generacije i zahvaljujući malom broju artefakata omogućavaju jednom segmentu prošlosti aktivno cirkulisanje i stalno prisustvo“, nevela je ona.
Prema njenim riječima, još uvijek njegošologija nije ispisala posljednju riječ kada je u pitanju kompleksnost djela i ličnosti Petra II Petrovića Njegoša koji je, kazala je, svojim postojanjem označio kratak segment crnogorske istorije (1813‒1851), a svojom se vrijednošću ustoličio kao neprikosnovena luča crnogorske ali i panslavističke kulturne baštine.
„Bogatstvo Njegoševog poetskog opusa ogleda se i do kraja spoznaje u značenjima koja su sadržana u njegovom cjelokupnom poetskom stvaralaštvu, jer nam tako postaju vidljiviji putevi generisanja poetskog teksta ‒ od slojevitih uticaja folklorne, mitološke i umjetničke imaginacije do osobene poetske inventivnosti. Na taj način predočava nam se čitav semantički univerzum koji se dalje postavlja kao osnova za temeljnija razmatranja poetskih vrijednosti Njegoševog djela“, naglasila je Vukićević-Janković.
U SKLADU SA UZRASTOM UČENIKA
Mr Irena Ivanović govorila je o tome koliko je Njegoš zastupljen u predmetnom programu za crnogorski ‒ srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost, koji su, kako je navela, pripremali eminentni stručnjaci (profesori univerziteta, pedagozi psiholozi i nastavnici), te da je on prilagođen uzrastu i životnom iskustvu učenika.
„Nastavnik je kormilar obrazovnog procesa i mora biti mag misije koju sprovodi u učionici, spreman na sve izazove, koristići sve pedagoško-metodičke resurse. On, prije svega, mora biti u čitalac koji razumije generacije sa kojima radi i ne smije dozvoliti da učenici budu informisaniji od njega. Nastavnik treba da vodi računa o uvodnoj motivaciji koja treba da bude intigrantna, zanimljiva, te da ponudi širok spektar aktivnosti, i u to uključi, ne samo tekst, već i različite oblike umjetnosti kao što su muzika, pokret i vizuelna umjetnost. Mogu se, dakle, upotrijebiti svi saznajni resursi koji će doprinijeti boljem i bržem poimanju književnih tekstova i produbljivanju čitalačkog doživljaja“, navela ona.
Prema njenim riječima, Njegoš je prvi put zastupljen u VII razredu kada se kao obavezni tekst obrađuje odlomak „Vojvoda Draško u Mlecima“, te da učenici mogu da razumiju smisao i suštinu ovog teksta. Oni su već osposobljeni da sažimaju tekstove koji zahtijevaju svođenje, da izdvajaju najbitnije, te da emocionalno doživljaju književno djelo. U VIII razredu se kao obavezni tekst obrađuje „San Vuka Mandušića“, dok se u devetom obavezno proučava monolog vladike Danila. U II razredu srenje škole učenici se bave slojevitom strukturom „Gorskog vijenca“ u sklopu romantizma i u skladu sa društvenim kontekstom i primjenom nauke o književnosti na različitim nivoima.
U IV razredu obrađuje se pjesma „Noć skuplja vijeka.
Irena Ivanović se posebno osvrnula na to kako približiti „San Vuka Mandušića“ generacijama koje žive u „vremenu kulturne industrije kada se podstiče nekritički optimizam, gledaju rijaliti programi, sapunice, komercijalizovani sadržaji koji nude lako i brzo ostvarenje snova, te nerealne i nedostižne standarde ljepote“.
PREPREKE ZBOG POGREŠNIH PREDZNANJA I PREDRASUDA
O načinu na koji srednjoškolci tumače Njegoševe misli i djela, prvenstveno „Gorski vijenac“ i pjesmu „Noć skuplja vijeka“, ali i o ulozi nastavnika u procesu njihovog razumijevanja govorila je profesorica Andrijana Deletić-Milačić.
„Tumačenje književnih tekstova ulazi u sferu kulturologije i daje porast znanja određenoj kulturi kroz ličnu interakciju sa njom. Ovakvom tumačenju izuzetno pogoduje Njegoševo stvaralaštvo koje omogućava proces prenošenja kulture iznova na nove generacije, ali i jačanje kulturnog i nacionalnog identiteta “, kazala je ona, dodajući da se nastavnici nalaze uvijek pred novim generacijama, pred prostorima multimedijalnosti, hipertekstualnosti, digitalne književnosti, medija, te da sve to treba dovesti u vezu sa Njegoševim stvaralaštvom i učiniti ga prijemčivim.
Profesorica Deletić-Milačić je navela da pogrešna predznanja o Njegošu predstavljaju ozbiljnu prepreku za „otvaranje vrata“ njegovom stvaralaštvu, a na nastavnicima je da isprave te predrasude i na pravi način upoznaju učenike sa njegovim djelima i njihovom vrijednošću. Navodeći da su brojna pogrešna predznanja došla i zbog pogrešnih korišćenja njegovih stihova u neadekvatnim situacijama, objavljivanjem djela bez komentara, bez dobre lekture, ona je preporučila metodu vođenjog čitanja i objašnjavanja unutra konteksta, kako bi se đacima omogućilo da dođu do pravog razumijevanje gnomskih izraza, ali i cjelokupnih događaja i situacija, prvenstveno u „Gorskom vijencu“ i pjesmi „Noć skuplja vijeka“.
Deletić-Milačić je ukazala i na izazov zbog percepcije Njegoša kao genocidnog pisca, što zahtijeva dodatni angažman nastavnika, objašnjavajući da kroz analizu etnografskih, geografskih i istoriografskih elemenata učenici mogu razviti dublju emocionalnost i pamtljivost principa na kojima se zasniva Njegoševo djelo a to su: sloboda, čojstvo i junaštvo. Da bi se do toga došlo neophodnoje kontinuirano vođenje čitanja i interakcija sa učenicima.
Snežana Radusinović je podsjetila da su ranije generacije imale prvi kontakt sa Njegošem kroz usmeno predanje i da je to olakšavalo pristup njegovim djelima tokom srednje škole.
„Danas nema usmenog predanja, a do učenika dopiru šumovi koji su prelomljeni kroz razne događaje koji su nas zadesili u posljednjih nekoliko decenija“, kazala je ona, i dodala da postoje komunikacione prepreke i da je to izazov za mlade čitaoce a naročito za nastavnike.
Radusinović je postavila pitanje o prisutnosti Njegoša u vanškolskoj stvarnosti, istakavši njegovu slabiju zastupljenost u visokoj i popularnoj kulturi, naglašavajući da mnoge druge zemlje njeguju svoje klasike kroz raznovrsne kulturne manifestacije i popularne medije.
Književno veče uveličali su glumac Slobodan Marunović koji je recitavao Njegoševe stihove i Iskra Rondović, učenica Umjetničke škole za muziku i balet „Vasa Pavić“, izvođenjem kompozicija na flauti.
Lj. V.
