U centralnoj knjižari Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva – Podgorica sinoć je promovisana zbirka poezije „Podzemne vode“ Radomana Čečovića, koja je prošle godine nagrađena na konkursu za vanudžbeničku literaturu.
Osim autora, o knjizi su govorile recenzentkinje Jovanka Vukanović i prof. dr Svetlana Kalezić-Radonjić, članice konkursnog žirija za dodjelu literarne nagrade, kao i urednica Nađa Durković, koja je bila moderatorka večeri.
„U vremenu kad je poezija manje vidna, pa i izdavaštvo, mi smo se u izdavačkim planovima opredijelili da u okviru dvije biblioteke njegujemo dobru poeziju. To su biblioteka 'Mostovi', te 'Savremenik', u kojoj je objavljena i knjiga koju večeras promovišemo“, istakla je Durković, dodajući: „Zbirka 'Podzemne vode' je plod poetičkog bijesa, pred sobom i svijetom, kako kaže autor. On piše poeziju bez kompromisa, tvrdu, amalgamsku, prožetu autorovim sedimentnim čitanjima. U tom amalgamu čitanje-pisanje nastaje pjesma kao jedinstvo različitih elemenata – i vidljivih i onih posredovanih, istorijskih, savremenih, te doživljenih u iskustvu i proživljenih u kulturnom preispitivanju i istorijskoj svijesti.“
Prof. dr Svetlana Kalezić-Radonjić istakla je da je, kao članica žirija, iz više razloga bila oduševljena kad joj je rukopis zbirke došao do ruku.
„Prvo, oduševila me je šifra rukopisa, 'A u Londonu muk', što će biti poznato svim pratiocima fudbala. Onda sam čekala do kraja zbirke da vidim da li će se ostvariti poruka šifre, što se i desilo. Možda muk nije bio u Londonu, ali jeste u nama koji smo čitali zbirku, jer smo ostali zatečeni kvalitetom rukopisa koji je stigao na konkurs. Pogotovu zbog činjenice da je kod literarnih konkursa uobičajena pomama kvantiteta, nasuprot kvalitetu. Zato je čitanje 'Podzemnih voda' bila svojevrsna poslastica. Zbirka predstavlja nevjerovatno poigravanje s teorijom književnosti. S tim u vezi, ako bi trebalo dati najkraću definiciju ovog djela, to bi bilo: kako od teorije književnosti napraviti pjesmu. Ta vrsta proigravanja nečega što je proučavanje teksta, pa vraćanje tekstu na jedan posve drugi način – tada sam osjetila neobičnu srodnost s autorom. Bila sam, na koncu, duboko dodirnuta ovom poezijom“, navela je ona.
Prema riječima Jovanke Vukanović, uz ovako kvalitetan tekst nije bilo teško donijeti odluku o pobjedniku konkursa.
„To je poezija sa izuzetno jasnom estetikom. Pri prvom čitanju vidjelo se da je riječ o autoru koji je odavno u književnosti, da je stvara i odlično poznaje, te da vrsno vlada savremenim pismom. Na neki način krenete u trku s tekstom, a onda autor majstorski skrene u neki rukavac, da bi se nenadano došlo do spasonosne poente. Čečovićeva poezija je prilično distrakovana, i motivski i tematski, tako da morate dobro pratiti sve putokaze, jer imamo posla s poezijom koja i te kako traži pažnju“, ocijenila je ona.
Na kraju, Čečović je ukazao da mu je drago što mu je baš Zavod objavio knjigu i što u njegovoj knjižari ima priliku da je premijerno predstavi.
„Ova knjiga pjesama je, prije svega, neka moja biografija, odnosno neko moje čitalačko iskustvo, koliko je to moguće razdvojiti od biografije, a tu su i te takozvane pozajmljene biografije. Ova knjiga je jedan algoritam, a mislim i da svi stvaraoci teže tome da sačine algoritam koji ima težnju da postane biće. Da književni tekst, na neki način – oživi“, naglasio je on, te zahvalio likovnom umjetniku Abazu Dizdareviću, „koji je saučestvovao u kreiranju ove knjige“, budući da su fotografije njegovih umjetničkih instalacija sastavni dio „Podzemnih voda“.
N. N.
