U centralnoj knjižari Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva – Podgorica sinoć je održano književno veče povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, koji se širom svijeta tradicionalno obilježava svakog 23. aprila.
Na večeri su govorili: saradnik za autorstvo i srodna prava u Zavodu Miloš Lekić, direktorica OŠ „Radojica Perović“ Snežana Dakić-Tomanović, specijalistkinja pedijatrije Nelica Ivanović-Radović i psiholog i psihoterapeut Žarko Ivanović. Moderatorka događaja bila je Jadranka Đerković.
„Podsjećam da je UNESCO 1995. godine na Generalnoj konferenciji u Parizu donio odluku o obilježavanju ovog datuma, kako bi se promovisalo čitanje, objavljivanje knjiga i zaštita autorskih prava. Veza između ovog datuma i knjige datira još od 1923, kada su katalonski knjižari odlučili da odaju počast velikom Servantesu, koji je umro na taj dan. Takođe, smatra se da je istog dana preminuo i Vilijam Šekspir, te je stoga ovaj datum univerzalni omaž knjigama i piscima“, naglasila je Đerković.
Miloš Lekić je ukazao na činjenicu da izdavačka djelatnost Zavoda za udžbenike predstavlja kapitalnu vrijednost za Crnu Goru.
„Samim tim što imamo tako veliki javni značaj, moramo da posvetimo i veliku pažnju autorskim pravima. Do prije dvadesetak godina i nije pridavan neki značaj ovoj materiji, ali kako smo krenuli putem modernizovanja i evropskih integracija, morali smo i to unaprijediti“, istakao je on, a potom prisutne pobliže upoznao sa važnošću autorskih prava.
Snežana Dakić-Tomanović, koja se i sama bavi pisanjem, govorila je o inspiraciji za stvaranje književnih djela.
„Sreća jeste inspiracija, ali tuga je definitivno najpotentnije osjećanje, najplodonosnije, te se iz nje stvaraju brojna ne samo književna, već uopšte umjetnička djela. Smatram da onaj koji piše osjeća svjetsku bol. Kad je čovjek emotivan i nosi ličnu tugu, onda je on veže sa tugom bilo koje druge osobe. Na koncu, mišljenja sam da svako veliko djelo nastaje iz suptilne čovjekove percepcije svijeta“, navela je ona.
Prema riječima Nelice Ivanović-Radović, autorke nekoliko knjiga poezije, cilj njenog umjetničkog angažmana bila je neka vrsta spašavanja vlastitog bića.
„Iako ne volim predstavljanje ovog tipa, u javnosti, osjećam se jako lijepo večeras i zahvalna sam Jadranki što me je podsjetila na vremena koja su bila i srećna, ali i bremenita gubicima, te što sam nakon više godina uzela sopstvenu knjigu u ruke“, navela je ona, dodajući: „Knjiga je objavljena sad već daleke 2011. godine, a predstavlja hronologiju ljubavi i smrti. Kao takva, za mene je često bila bolna, pa sam je na neki način izbjegavala. To je neka vrsta dnevnika raznoraznih događanja, koji je svoju završnicu dobio novim rođenjem.“
Žarko Ivanović je sa psihološkog stanovišta osvijetlio smisao knjige.
„Knjiga nam pomaže da budemo u dobrom kontaktu sa unutrašnjim svijetom, sa dinamikom koja se dešava unutar nas, sa svjesnim i mnogo više nesvjesnim procesima koji se dešavaju u nama. Takođe, važno je da budemo u što boljem kontaktu i sa spoljašnjim, ne svijetom, već svjetovima. Na kraju, važno je održavati maštu i imaginaciju. Sve su ovo stavke važne za mentalno zdravlje, a knjiga može biti veoma bitan alat da sve ove aspekte kvalitetno povezujemo“, zaključio je on.
Veče su muzičkim nastupom uveličale učenice Umjetničke škole za muziku i balet „Vasa Pavić“, Nađa Popović i Jelena Jovanović,
N. N.
