Jedanaest godina postojanja, Forum mladih pisaca KIC-a „Budo Tomović“ obilježio je sinoć promocijom zbornika radova „Novi zavjeti“.
O knjizi i radu grupe govorile su Jelena Knežević, Barbara Delać i Sofija Drakulović, a svoje tekstove čitali su autori koji prvi put objavljuju u zajedničkoj zbirci: Anđela Laković, Sergej Pavlović, Anes Batilović i Sofija Ivanović.
Urednica knjige Jelena Knežević, u uvodnom dijelu večeri kroz razgovor sa moderatorkom Barbarom Delać, kazala je da po njenom mišljenju naslov knjige može na razne načine da se tumači.
„Novi zavjeti, odnosno novi zakoni stvaranja. Novi poetski zakoni koji podrazumijevaju poetsku slobodu i hrabrost, ali i izvjesnu odgovornost. Dakle, ta neka odgovornost prema sopstvenom vremenu. Sa druge strane, ovaj naslov može da se čita kao neka vrsta objavljivanja vjere. Ovdje bi to bila vjera u književnost, vjera u pisanu riječ. To je neki zajednički imenitelj pjesnika Foruma, da svi vjeruju u snagu pisane riječi, da svi imaju tu samorefleksivnost i tu potrebu da pišu. Jedna trezvena odluka da se piše uprkos svemu, uprkos dominaciji digitalnog svijeta, fragmentaciji pažnje, tržišnim zakonima ili zahtjevima na koje ne mogu da odgovore mnogi pjesnici, ne samo mladi. Novi zavjet za mene, u ovom kontekstu mladih pjesnika, predstavlja svjesnu odluku ili intuitivnu kod nekih koji tek počinju. Prije svega, mislim kod većine pjesnika Foruma da je to ipak svjesna odluka da se piše i da se iznova preispituje i redefiniše sopstveni odnos prema pisanju“, naglasila je ona.
Članica Foruma Sofija Drakulović, na pitanje koliko se prepoznaje u Jeleninoj definiciji naslova knjige, istakla je da su „Novi zavjeti“ u stvari autentičnost, hrabrost i riješenost na oslobađanje od svih stega, ali i pokazivanje ranjivosti kroz te nove forme.
Na pitanje da li postoji neka zajednička nit i kako je bilo urediti sve u kompaktnu cjelinu, s obzirom na to da su u ovom zborniku zastupljeni autori svih generacija, Knežević je kazala da je zajednički imenitelj ili zajednička karakteristika većine ovih tekstova prezir prema banalnostima.
„Mislim da se to vrlo dobro i lijepo njeguje u Forumu. Prije svega kroz samorefleksivnost, težnju da se promisli jezik, da se promisli svaka riječ koja se koristi, ali i kroz referencijalnost u poeziji. Negdje je ta referencijalnost na pop kulturu, negdje na pojmove iz teorije, pa čak i psihologije, a negdje i na mitologiju. Kod autora koji već imaju knjige to je upadljivije, ta samoreferencija, samorefleksivnost, pa i autoreferencijalnost, ali prije svega ta samorefleksivnost. Kod najmlađih članova Foruma pisanje nije hobi, nego je prosto jedan svjestan čin“, istakla je Knežević.
Govoreći o svojoj poeziji, odnosno da li pripada generacijskoj poetici i da li uopšte misli da postoji neka zajednička poetika ili da je akcenat na nekoj individualnosti, Sofija je podsjetila da definitivno svaki član Foruma vodi neku svoju borbu, ali da su glasovi istog intenziteta.
„Koliko god svako od nas pisao o nečemu drugom i koliko god da su poetike različite, one su definitivno i podjednako glasne“, kazala je ona.
N.N.
