Prisustvo zaštitara u školama postalo je neizostavni dio bezbjedonosne strategije zbog sve većih izazova. Sve su učestaliji slučajevi vršnjačkog nasilja, vandalizma i drugih oblika narušavanja sigurnosti u obrazovno-vaspitnim ustanovama što zahtijeva primjenu dodatnih mjera zaštite i prevencije.
Da je uloga zaštitara ključna za bezbjednost pokazalo je Istraživanje o ulozi zaštitara u obrazovno-vaspitnim ustanovama koje je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija sprovelo od 1. do 4. oktobra sa direktorima osnovnih i srednjih škola. Većina ispitanika ocijenila je zaštitare kao djelimično ili veoma efikasne, ukazujući na prostor za unapređenje njihove uloge.
Na anketu je odgovorilo 126 direktora ili 59 odsto od njihovog ukupnog broja direktora, a zastupljeni su predstavnici škola iz centralne, južne i sjeverne regije.
Rezultati pokazuju da je većina škola tj. 62 odsto škola imala zaštitara, ali značajan broj (38 odsto) i dalje funkcioniše bez njiih.
Većina ispitanika kao primarne dužnosti zaštitara u školi navodi četiri ključne aktivnosti: sprečavanje nasilničkog ponašanja među učenicima, kontrola ulaza objekta i nadgledanje školskog dvorišta i zajedničkih prostora, kao i sprečavanje vandalizma i oštećenja imovine. Takođe ocjenjuju da zaštitari u većini slučajeva efikasno intervenišu, čime se potvrđuje njihova ključna uloga u očuvanju sigurnosti u školi.
Međutim, prema mišljenju direktora postoji prostor za unapređenje njihovog rada. U tom cilju, neophodna je veća edukacija i obuka zaštitara, kao i bolja saradnja sa policijom, dok su dodatni resursi poput većeg broja zaštitara i uvođenje video nadzora manje potrebni. Ukazano je i da saradnja sa nastavniicma i upravom škole ključna za njihov efikasniji rad.
Navedeno je da su nedefinisane nadležnosti i ograničena ovlašćenja takođe izazov u radu zaštitara.
Da bi uloga zaštitara bila efikasnija neopohodno je da se uspostavi potreban balans između autoriteta i prijateljskog odnosa prema učenicima, fizička spremnost, adekvatno reagovanje u kriznim situacijama, te pravilna percepcija od strane učenika i roditelja.
Ukazano je da treba definisati zakonske ovlašćenja i odgovornost zaštitara u školama, te uvesti jasne protokole postupanja u incidentnim situacijama i obaveze izvještavanja školskog osoblja. Važno je i uspostaviti sistem intenzivne koordinacije i komunikacije između zaštitara, nastavnika, pedagoških i psiholoških službi. U tom cilju treba redovno organizovati sastanke i planirati preventivne aktivnosti.
Takođe je neophodno prilagoditi broj zaštitara veličini škole, broju učenika i karakteristikama prostora, ali i fokusirati prisustvo na kritične tačke: hodnike, dvorišta, ulaze i zajedničke prostorije.
Lj. V.
Izvor: www.gov.me