Na Trgu pjesnika u budvanskom Starom gradu svečano je otpočeo književni program XXXIX izdanja festivala Grad teatar. Svečanost je obilježena uručenjem prestižne nagrade „Stefan Mitrov Ljubiša“ za 2024/2025. godinu, koju je ove godine dobio istaknuti romanopisac Vladislav Bajac.
Nagradu, koja se dodjeljuje za izuzetno književno stvaralaštvo i doprinos savremenoj književnosti, Bajcu je uručila direktorka JU Grad teatar Milena Lubarda Marojević kao priznanje za njegov bogat opus i autentičan doprinos srpskoj i regionalnoj književnosti.
Prisutnima se najprije obratila glavna urednica festivalskog programa Svetlana Ivanović koja je kazala da je ovogodišnji moto festivala „istina mora na sunce“ pažnju usmjerio ka autorima koji posebnošću svojih glasova ili odabirom tema preispituju normirane činjenice, problematizujući upravo ono što pamti zvanična istorija i plasiraju zvanični autoriteti, ono što se prećutkuje, naizgled zaboravlja i sakriva, ali i neumjetno izniče u formi književnog ili nekog drugog relevantnog djela.
„Na taj način vjerujemo da književnost, kao i ostale umjetničke discipline, postaje pouzdani saveznik i u razumijevanju komplikovanih globalnih i lokalnih društvenih okolnosti kojima svakodnevno svjedočimo, ali i neupitan putokaz ka autentičnim vrijednostima kojima se dokazujemo kao ljudska bića. Bića koja ne vode samo strasti i lični interesi, već razum i svijest o opštem dobru“, kazala je ona.
Pored dobitnika nagrade „Stefan Mitrov Ljubiša“, gosti Trga pjesnika bili su i članovi žirija za dodjelu nagrade prof. dr Tatjana Đurišić Bečanović, prof. dr Vesna Goldsvorti i predsjednik žirija prof. dr Zoran Paunović koji je saopštio obrazloženje nagrade.
„Premda se u književnosti prvi put oglasio kao pjesnik daleke 1972. godine i to poezijom koja je ubjedljivo ukazivala na darovitost svog tvorca, Bajac će u potonjim decenijama svoj književni ugled graditi prevashodno kao prozni pisac u čijem se pripovjedačkom opusu na umjetnički plodotvoran način prepliću istočna i zapadna kulturna tradicija, prošlost i sadašnjost, imaginacija i stvarnost, pri čemu iz njihovog skladnog sazvučja izrasta sasvim osobena, moćna i upečatljiva umjetnička vizija. Snaga te vizije postojano je obilježje opusa našeg laureata još od njegovih ranih zbirki pripovjedaka“, rekao je Paunović i dodao da je odluka žirija bila jednoglasna.
Bajac je istakao da nagradu nikako nije očekivao jer je mislio da prevazilazi njegovu normalnost ili skromnost.
„Ali, drugi su o tome odlučivali i kad se čovjek nađe u ovoj situaciji i ako je iole normalan, onda je možda i ljepše pričati o drugima nego o sebi. Jer to je uvijek bilo teško, osim onoga kada se uhvatimo u koštac sa književnošću i počinjemo da otkrivamo sitne i krupne tajne faktografije i imaginacije. Sva sreća pa književnost ništa ne mora da dokazuje, može samo da pokazuje i da priča svoje priče koje su, kako ja vidim i znam, najveća moguća sloboda koju čovjek može da doživi, a valjda taj razvoj, ako postoji u pisanju, onda je valjda i osvajanje te slobode, parcijalno, postupno, sistematsko i nikad osvojeno što je u suštini najvažnije. Jer taj put, kao što znamo, je suština. Nije stizanje na cilj“, kazao je Bajac.
Uslijedio je razgovor sa publikom, nakon čega je veče zaokružio prof. dr Zoran Paunović koji je kazao da književne nagrade ne postoje zbog pisaca već zbog čitalaca.
„Književne nagrade postoje kako bi skrenule pažnju čitalaca na velika djela kojima bi valjalo posvetiti pažnju. Pozivam vas da nastavite da pohodite ove divne razgovore na Trgu pjesnika, a da između njih čitate djela Vladislava Bajca“, zaključio je Paunović.
Izvor: gradski.me