U težnji da se znanje prezentuje na malo drugačiji, rasterećeniji i neobičniji način nego što se to radi u školama, ali i iz želje da se biblioteci vrati onaj značaj i mjesto u obrazovanju djece koje su biblioteke nekad imale, a koje se izgubilo pojavom interneta, elektronskih knjiga, igrica i svega onog što djeci danas u velikoj mjeri zaokuplja pažnju, pokrenut je ciklus radionica koji je nazvan „Edukativni četvrtak“. Ciklus je zamišljen kao niz edukativnih, teorijskih, praktičnih ili promotivnih pristupa koji bi vrlo šarolikoj publici, od predškolaca, preko osnovaca i srednjoškolaca, pa sve do studenata i građanstva, približio teme i činjenice dominantno iz biologije, ali i pedagogije, dječijih prava, turizma ili umjetnosti. Ideja je počela sa realizacijom u martu 2023. i do sada je odrađeno 25 radionica, a domaćin radionica bila je Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“ sa Cetinja.
Tematski, radionice bi se mogle svrstati u tri grupe. Prvu grupu čine radionice posvećene teorijskim znanjima iz biologije, gdje su polaznici upoznati sa građom ljudskog tijela, funkcijom mišića, čula ili krvotoka. Ovaj skup radionica imao je, prvenstveno, za cilj popularizaciju biologije kao nauke kod uzrasta koji još ne proučava biologiju kao školski predmet. Stoga, teme su morale biti prezentovane na živopisan i uzrastu slušalaca prilagođen način, uz obavezne PPT prezentacije ili, gdje god je to tema dozvoljavala, razne modele biološkoh objekata. Opisaćemo neke od radionica ove grupe:
– „Upoznajmo svoje tijelo – čula“ zamišljena je kao modelima i video prezentacijom potpomognuta edukacija o značaju, građi i funkcionisanju naših čula. Učesnici su vidjeli snimke prenošenja zvuka kroz djelove uha, rastavljali su model oka da bi upoznali njegove slojeve i bojali zone jezika kojima otkrivamo pojedine ukuse. Uzrast polaznika je, takođe, bio III i IV razred osnovne škole.
– Kroz radionice „Carstvo životinja – beskičmenjaci“, „Neobični kičmenjaci“, „More, riznica života“ ili „Svakakvih bića ima“ prošetali smo kroz svijet neobičnih predstavnika života na zemlji. Djeca su upoznala kako karakteristične vrste, tako i vrlo neobične predstavnike beskičmenjaka i kičmenjaka, stanovnike mora, taktike lova, načine učenja izbjegavanja opasnosti iz okruženja, pratili su i upoređivali brzine kretanja životinja, od puža do leoparda, upoznali su adaptacije živih bića na ekstremne uslove sredine. Da bi se izbjegla monotonija klasične naracije, radionice su osvježene neobičnim kuriozitetima kao što su „trudni mužjaci morskog zmaja“, „mladi orangutani koje čuvari nacionalnog parka uče kako da se plaše zmija otrovnica“, „bogomoljke koje love ptice koje su htjele njih da ulove“, „biljke koje love insekte ili žabe“, „koliko su pametne hobotnice“. Uzrast polaznika je bio isti kao i na prethodnim radionicama.
Drugu grupu radionica sačinjavale su teme u kojima se prikazuje praktična primjena znanja iz biologije. Navedene radionice su bile namijenjene polaznicima različitih uzrasta, od predškolaca kojima je radionica o kompostiranju, kao poklon Biblioteke, bila prezentovana u vrtiću, osnovaca koji su kroz predavanja i eksperimente saznali o značaju i posljedicama klimatskih promjena, dok su radionice o ekološkom turizmu ciljano pripremljene za učenike turističkog smjera Srednje stručne škole. Najmlađem uzrastu bila je posvećena radionica „Kompostiranje – kako od naše hrane pravimo hranu za biljke“. Radionica je održana u prostorijama vrtića „Zagorka Ivanović“, a pratila ju je grupa predškolaca. Radionica „Mikrosvijet“ realizovana je kao izložba mikroskopskih preparata biljnih i životinjskih tkiva, vodenih mikroorganizama, ali i djelova tijela biljaka i životinja, poput prašnika cvijeta, sorusa paprati ili nogu i krila pčeće. „Ekologija i turizam“ je radionica koja je bila predviđena za učenike turističkog smjera Srednje stručne škole. Radionica je imala nekoliko ciljeva – da se prikaže istorijat razvoja turizma na nivou grada i države, da se srednjoškolci upute u proces istraživanja, prikupljanja literature i moderni pristup bibliotečkoj građi (COBISS), ali i da shvate koliko su ekologija i, prvenstveno, zaštita životne sredine bitne za razvoj turizma u zemlji poput Crne Gore, koja se odlikuje vrlo dinamičnim geografskim karakteristikama i jako bogatim živim svijetom. Izuzetnu posjećenost imala je radionica „Kloniranje – strahovi i očekivanja“, a bila je namijenjena učenicima završnih razreda osnovne škole, srednjoškolcima i studentima, kao i zainteresovanim građanima. Jedna kontroverzna tema kao što je kloniranje osvijetljena je sa biološke strane, objašnjen je pojam, evolutivni razvoj, tehnike i značaj kloniranja kao biotehnološkog postupka, a kroz diskusiju koja se nakon prezentacije odvila razmatrane su etička i moralna ograničenja, tehničke mogućnosti procesa, značaj za budućnost medicine i novih pristupa liječenju u ovom trenutku teških, dugotrajnih ili neizlječivih bolesti ili stanja.
Treća grupa radionica odnosila se na praktičnu primjenu nekih pedagoških i metodičkih pristupa. Jedan veoma interesantan projekat nazvan „Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje“ (RWCT – Reading and Writing for Critical Thinking) prezentuje čitav niz tehnika kojima se inicira, pospješuje i utvrđuje učenje. Tehnike su lagane, razumljive, primjenljive za sve uzraste i izbjegavaju upravo ono što je u našim obrazovnim sistemima veliki problem – učenje „napamet“. Primjena ovih tehnika olakšava učenje, naučeno duže vremena ostaje memorisano, prema naučenim činjenicama se uspostavlja dublji odnos, i najbitnije, prihvataju se mehanizmi koji olakšavaju učenje bilo koje teme iz bilo koje oblasti. Ova grupa radionica odvijala se pod naslovom „Učimo kako da učimo“ i bila je namijenjena svim uzrastima (osnovci i srednjoškolci).
U ovu grupu radionica možemo svrstati i prezentaciju interaktivne video igrice „Zanimljiva biologija 2“, prvu te vrste u Crnoj Gori. Igrica kroz čitav niz zanimljivih pitanja i odgovora, ali i dodatnih informacija nakon svakog pitanja vodi učenike/igrače kroz svijet mikroorganizama, gljiva, biljaka i životinja.
Obrazovanje, danas, ne stiče se samo u školama. Uz osmišljenu strategiju i jaku volju, obrazovanje možemo steći ili pružati kroz medije, rad NVO sektora ili aktivnosti lokalnih institucija. Biblioteke su bile i ostale mjesta okupljanja, sastajanja i razmjena ideja. U vrijeme informatičke ekspanzije ta težnja dobija nove dimenzije, kvalitete, ali i izazove. Na primjeru dobre prakse, prikazana je saradnja biblioteke sa obrazovnim ustanovama na lokalnom nivou, a kroz pomenute radionice nastojalo se privući što veći broj djece različitog uzrasta i stvoriti im naviku odlaska u biblioteku i korišćenje njenih fondova, ali i promovisati biblioteku i učiniti je vidljivom na malo drugačiji način, edukovati mlade kroz jedan rasterećen i nenametljiv način, oslobođen pritiska obeveze, koji je u školi neizbježan.
Petar Špadijer, profesor biologije u Gimnaziji na Cetinju
