Kažu da je hrana samo ono što nas održava u životu, ali ja vjerujem da je mnogo više od toga. Hrana je sjećanje, osjećaj, priča. U svakom zalogaju krije se nešto više od ukusa — tu su uspomene, tuga, radost, ljubav i borba. Ona može da nas vrati u djetinjstvo, da nas utješi kada sve […]
Sloboda naše zemlje je u kamenu Kamenje ― drži glavu dignutom A leđa prava kao strijela pravde Kamenje — lomi okove tvrde I lance života surovog i oštrog Sa srca u vječnom plamenu Sloboda naše zemlje je u borbi Leđa istrajnih i očajnih majki Pogrbljena pod teretom onozemaljskog I mirne ruke sinova i kćerki […]
Iz pera saradnika – misao i nadahnuće IGRA OBLAKA Ima dana kad se nakupim mnogo loše energije. Obaveze, problemi na svakom ćošku ograničavaju me i sužavaju mi pogled. Nekad su riječi suvišne. Podrške i pohvale blijede. Zato, svoje utočište nalazim u prirodi… Lijep dan, spremila sam se i pošla u dugu šetnju šetalištem ispod Trebjese… […]
Draga školo naša, danas je tvoj dan, srećan ti 118. rođendan! U Bijelom Polju skromno stojiš i godine svoje sa ponosom brojiš. Nosiš ime junaka znanoga, heroja Zete, srca hrabroga. Za čast i zemlju on se borio, i vječno sjećanje zadobio. Iz tvojih klupa, srećne i bez sjete, mlade generacije k’ […]
Tijelo koje nešto znači Na jednom kongresu. Lepa žena, visoka, bujne crne kose, bele kože i crnih očiju, sedi malo podalje od mene i privlači moj pogled. Ali to lepo lice, pravilno i mirno, ima nečeg odsutnog i mrtvog, na njemu je pečat neke velike brige koja čoveka obuzima celog. Ma koliko da […]
Pruži mi ruku, drug mi budi, prihvati drugarstvo kada ti se nudi! Iskreno priđi, osmehom kaži, da se drugarski dogovor važi. Iz porodičnog vaspitanja nosi nešto, pa drugare biraj vešto. Vrtići, igrališta, škole, uče da se drugari vole! Pruži mi ruku, drug mi budi i kada postanemo odrasli ljudi. Prijateljstvo neka neguje […]
ZIMA Došla zima u mom kraju, poziva djecu da se igraju, padaju bijele pahuljice, ozareno svima lice. Vesela djeca pripremaju sanke i skije, izvode zimske čarolije, grudve valjaju, Snješka ukrašavaju. Teodora Šoć, OŠ „Niko Maraš“, Zeta ZIMA Bijela nas je zima obukla u bijelo, prekrila je snijegom rijeku, grad […]
NA KOGA LIČIM Kad je u kući neko slavlje, posle pitanja: „Kako škola, kako zdravlje“ počne gledanje i analiza posmatranje iz daljine i izbliza. Sa strane i pravo u oči gledaju, odozgo i odozdo da mrdnem ne daju, na koga ličim, pitaju stalno često pomislim: „Je li to normalno?“ „Oči i usne imaš […]
