Prof. dr Olivera Popović sa Odsjeka za italijanski jezik Filološkog fakulteta u Nikšiću priredila je tribinu u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti (CANU) na temu „Crnogorci u djelima italijanskih putopisaca na razmeđi XIX i XX vijeka“.
Popović je na početku pojasnila da se odlučila za ovu vrstu materijala zbog toga što su istraživači utvrdili da u njima postoji građa koja je zapostavljena i neproučavana sa svih mogućih aspekata, ali nedostatku drugih naučnih istraživanja, često su se istraživači služili kako bi se razjasnile neke dileme koje su postojale u crnogorskom društvu.
„Od vjenčanja italijanskog princa prestolonasljednika Viktora Emanuela Savojskog sa crnogorskom princezom Jelenom Petrović Njegoš nastupila je velika poplava djela o Crnoj Gori. Kada je riječ o putopisima, najznačajniji su oni nastali od tog perioda iz pera novinara koji su izvještavali o boravku Italijanskog princa u Crnoj Gori, ali i generalno o crnogorskom društvu. U tim tekstovima prisutna je tendencija autora da istaknu napredak koji je Crna Gora postigla od njenog međunarodnog priznanja. Ističe se napredak u privrednom, kulturnom, ekonomskom i pravnom sistemu, za koji se smatra zaslužnom dinastija Savoja-Petrović. Kada je riječ o Crnogorcima primjećujemo da neke elemente diskursa koji su ranije postojali, neke putopisne paradigme opstaju, ali dolazi i do nekih promijena“, ukazala je Popović.
Lijepi, snažni, zdravi, hitri ljudi
Tokom cijelog XIX vijeka Crnogorci su italijanskoj javnosti predstavljani kao živopisna zajednica neustrašivih, ponekad okrutnih ljudi koji su posvećeni isključivo ratovanju, da bi od 1896. godine bio u fokusu spoj te ratničke tradicije i novih kulturnih srtemljenja. Ono što je ranije u tim italijanskim putopisima okarakterisano kao primitivno sada se autori trude da u tome pronađu nešto što bi crnogorce prikazalo kao superiorne u odnosu na tzv. civilizovane narode toga doba.
U fizičkom smislu oni su opisani kao lijepi, snažni, zdravi, hitri ljudi, dostojanstvenog držanja, te srdačni i gostoprimljivi. Kada je riječ o odnosu prema materijalnim dobrima istaknuto je da su, uprkos velikom siromaštvu, darežljivi ljudi i da je za njih najveća nagrada pohvala u javnosti. S druge strane Crnogorci u tim djelima mnogo drže do luksuznog oružja i nošnje i da su spremni na velike žrtve kako bi mogli to sebi da priušte, a vjeru poistovećuju sa patriotizmom. To su izuzetno čestiti i dostojanstveni ljudi, visokog moralnog integriteta, koji ne poznaju zavist i imaju urođeni osjećaj za pristojnost.
„Putopisci nisu samo idealizovali Crnogorce već su primjećivali i neke njihove mane i poroke, ali su i tu imali izraženu tendenciju ublažavanja. Primjećivali su slabu posvećenost privrednim aktivnostima, gdje se prvenstveno misli na crnogorske muškarce, na njihov tlačiteljski odnos prema ženama, te odavanje alkoholu i duvanu.
Italijanski putopisci ističu da crnogorski muškarci ne vole da se bave nikakvim drugim poslom osim ratovanjem, nisu vješti u zanatima niti to žele, a vole samo posao minera, jer ih to podsjeća na eksploziju tokom rata, pa im je to blisko. Oni ih opisuju kako dane provode u dokolici šepureći se u svojoj raskošnoj nošnji, dok u inostranstvu mijenjaju svoje navike.
Različite karakteristike crnogorskih plemena
Primijećene su i različite karakteristike crnogorskih plemena, tako Kuče nazivaju legendarnim ratnicima i budućim civilizatorima, Bjerlopavliće ponajboljim poljoprivrednicima, Pipere hrabrim i gostoljubivim ljudima, dok su Drobnjaci prikazani kao najzaostalije pleme“, navodi Popović.
„Dolazi se do zaključka zbog čega su Crnogorci prikazani u superlativu u djelima italijanskih putopisaca. Otkud to nastojanje da se oplemeni lik crnogrskog muškarca, da se on predstavi kao radan, uviđavan prema ženi, obuzdan u instiktima, da su Crnogorci ljudi koji samo nižu uspjehe u intelektualnim djelatnostima kao što su to činili nekada na bojnom polju. Kontekst nastanka ovih djela je vjenčanje Savoje-Petrović. Italijanski princ je odlučio da za suprugu uzme ženu iz male, siromašne, gegopolitički neuticajne zemlje, što nije naišlo na odobrenje baš svih krugova u italijanskoj javnosti. Italijanski putopisci nastoje da opišu zemlju buduće italijanske kraljice i njenog naroda u superlativnom tonu“, zaključila je Olivera Popović.
Predavača je predstavila prof. dr Vesna Kilibarda, vanredni član CANU, sekretarka Odjeljenja humanističkih nauka te institucije.
O. Đ.
