Stefan Boljević, student Elektrotehničkog fakulteta (ETF), u naredne dvije godine će u funkciji studenta ombudsmana primati pritužbe akademaca koje se odnose na njihova prava i prosleđivaće ih Studentskom parlamentu,Univerzitetu Crne Gore (UCG) ili drugim nadležnim institucijama. Njegova dužnost biće i da savjetuje studente o načinima ostvarivanja njihovih prava, takođe, može učestvovati u disciplinskim postupcima protiv studenata radi zaštite njihovih prava. Sa Boljevićem smo razgovarali za portal „Prosvjetni rad“ o njegovim obavezama, odgovornostima, pravima, kao i aktivnostima koje je imao od postavljenja na tu funkciju krajem 2016. godine.
Za šta ćete se najviše zalagati tokom mandata?
U toku svog mandata najviše ću se truditi da informišem studente o njihovim pravima, kako bih ih podstakao da se što više bore za ostvarenje istih. Smatram da su studenti UCG nedovoljno zainteresovani za svoja prava, te da se istih sjete „u minut do dvanaest“. Nažalost, u mnogim slučajevima je tada već kasno za adekvatnu rekaciju, pa se studenti ne uspiju izboriti za svoja prava.
Kada bi studenti u svakom trenutku znali šta je ono što ih, shodno zakonskim i podzakonskim aktima, sljeduje, onda bi mogli na vrijeme reagovati u slučaju da neko pokuša da im uskrati prava.
Koja je Vaša strategija obavljanja funkcije zaštitnika prava studenata? Šta je to ključno što ćete uraditi (popraviti) u odnosu na Vašeg prethodnika?
Za sada je u mom fokusu informisanje studenata o postojanju i značaju uloge studentskog ombudsmana, jer je dosadašnja praksa pokazala da se studenti rijetko odlučuju obratiti ombudsmanu kako bi zaštitili svoja prava. To sam više puta isticao u svojim javnim nastupima, te pozivao kolege studente da mi se, kada god pomisle da su njihova prava ugrožena, obrate za pomoć kako bismo zajedno analizirali situaciju i intervenisali u cilju sprječavanja kršenja njihovih prava, ukoliko konstatujemo da je do kršenja prava došlo.
Na šta Vam se studenti najviše žale?
U dosadašnjoj praksi studenti su se najviše žalili na kršenje pravila studiranja. Trenutno vodim dva procesa, a jedan od njih se tiče upravo kršenja pravila studiranja od strane jedne univerzitetske jedinice državnog univerziteta, a na štetu studenata. Zapravo, radi se o pogrešnom tumačenju člana pravilnika koji je imao direktne negativne posljedice po određenu grupu studenata. Uz pomoć pomenutih studenata detaljno sam analizirao situaciju, pribavio svu neophodnu dokumentaciju, pa ću sada uložiti maksimalne napore kako bi ovaj problem bio prevaziđen i studentima nadoknađena šteta koju su pretrpjeli usljed nemara nadležnih ljudi njihovog fakulteta.
Kakav je najčešći ishod njihovih prigovora?
Svi prigovori po kojima sam do sada postupao riješeni su dijalogom. Nekada se radilo samo o želji studenata da se informišu o svojim pravima, a nekada o konkretnim zahtjevima studenata za ispitivanjem situacije u kojoj smatraju da njihova prava nisu ispoštovana. Mišljenja sam da je to praksa koja bi trebalo da se nastavi, jer je njen preduslov da obje strane shvate svoju poziciju, prava i obaveze, te da postupaju u skladu sa njima, pa ću se truditi da takvu praksu što je moguće više podstičem. Shodno tome, nadam se da će procesi koje trenutno vodim, kao i svi oni koji će nakon njih uslijediti, biti riješeni upravo dijalogom.
Nedavno ste izjavili da ste zadovoljni onim što fakultet koji studirate – ETF nudi studentima kada je riječ o pružanju znanja i mogućnosti zaposlenja po završetku studija, ali da praktičnu nastavu treba poboljšati. Imate li uvid kakvo je stanje na ostalim univerzitetskim jedinicama UCG što se tiče uslova studiranja?
Na velikom broju univerzitetskih jedinica državnog univerziteta kompetencije i reference profesora, te njihova sposobnost i želja da prenesu znanje nijesu upitni. Međutim, studenti svih univerzitetskih jedinica su jednoglasni u stavu da je neophodno poboljšati praktični dio nastave. Ustanove visokog obrazovanja su posljednja stepenica u formalnom obrazovanju jednog čovjeka, a odmah nakon te stepenice čeka nas tržište rada koje od nas zahtijeva što je moguće više praktičnog znanja. Iako ne želimo umanjiti značaj teorijskog dijela nastave, koji uvijek prethodi praktičnom, dosadašnja praksa nam pokazuje da je teorijska nastava u velikoj prednosti nad praktičnom, te da se to mora što prije mijenjati.
Još jedna velika poteškoća su uslovi u zgradama u kojima se odvija nastava. Zgrada tehničkih fakulteta u kojoj nastavu ima šest univerzitetskih jedinica je u veoma lošem stanju i neophodno joj je renoviranje, a potom i više ulaganja u održavanje. Takođe, studenti Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju nastavu imaju u potpuno neuslovnim prostorijama, čekajući izgradnju Univerzitetskog kompleksa fakulteta umjetnosti u tom gradu koja teče isuviše sporo. To su ozbiljni problemi koje treba rješavati što prije, jer ni studenti ni profesori u ustanovama visokog obrazovanja ne zaslužuju raditi u takvim uslovima.
Koliko i na koji način sarađujete sa kolegama ombudsmanima sa drugih univerziteta u Crnoj Gori i šire?
Za sada nijesam imao kontakta sa studentskim/univerzitetskim ombudsmanima iz regiona, a nije mi poznato da ostali univerziteti u Crnoj Gori imaju ovakvu funkciju. Ukoliko bi se ukazala prilika za takvom saradnjom, objeručke bih je prihvatio jer smatram da bi razmjena iskustava sa kolegama čiji je opis posla sličan mom bio od velikog značaja za moj budući rad. Takođe, institucijalno umrežavanje studenata sa različitih univerziteta iz Crne Gore i regiona svakako bi pozitivno uticalo na rast studentskog standarda, te nam omogućilo da se snažnije borimo za ostvarenje svojih prava.
S obzirom da studirate jedan od najtežih fakulteta, kako usklađujete nastavne obaveze i one koje podrazumijeva funkcija koju obavljate. Kakav je ovo izazov za Vas?
To je pitanje koje sam sebi postavljam svakodnevno. Svakako da je ovo veliki izazov za mene, ponajviše zbog težnje da uskladim „ombudsmanske“ obaveze sa onima na fakultetu. Da budem u potpunosti iskren, činjenica je da sam, ponajviše zbog obaveza koje imam kao ombudsman, u posljednjih nekoliko mjeseci manje redovan na predavanjima i vježbama nego što bih želio biti, kao i da nemam onoliko vremena za učenje koliko bih želio da imam. Međutim, kada sam odlučio stupiti na ovu dužnost znao sam da neće biti lako uskladiti nastavne obaveze i one koje podrazumijeva funkcija ombudsmana pa ne mogu i ne želim za to kriviti nikoga do sebe samog.
Sa druge strane, imajući na umu sve što sam pomenuo, bio sam primoran da bolje „rasporedim svoje vrijeme“, te uskladim svoje radne obaveze kako na nastavnom planu ne bih zaostajao za planiranim aktivnostima i uspijevao da na vrijeme završim sve obaveze kao ombudsman.
O. Đuričković