ŠKOLA I PORODICA KAO USLOV RAZVOJA DJEČIJEG STVARALAŠTVA

Porodica i škola su za učenika najuža društvena sredina кoja ima odlučujuću ulogu u formiranju harmonične ličnosti. Učenik u porodici i u društvu sa vršnjacima stiče prva saznanja o sebi i o svijetu oko sebe i kod njega počinje da se izgrađuje pravilan odnos prema radu i estetskim aktivnostima.

Za razvoj dječijeg stvaralaštva od velike važnosti su uslovi u kojima učenik želi da stvara. Кao prvo, to je povoljna klima u porodici i školi i poštovanje dječijeg stvaralačkog izražavanja, bez obzira kolko je ono jednostavno i naivno. U istraživačkim aktivnostima je potrebna saradnja djece i roditelja, kao i pomoć odraslih.

Na nastavniku leži velika odgovornost u razvoju dječijih potencijala. Takođe, od velike je važnosti sama podrška i motivisanost nastavnika da učenik pronađe sopstveni stvaralački izraz, da izgradi povjerenje u sopstveni ukus, u svoje zamisli i nađe snagu da ih ostvaruje. S obzirom da učenik želi da stvara u prijatnoj atmosferi, u atmosferi radosti zbog učenja, bliskosti i podrške u zajedničkim aktivnostima, nastavnik bi trebalo da podstiče roditelje da budu preduzimljivi u stvaranju kreativne atmosfere kod kuće, tako što će sa djecom izraditi predmete od različitih materijala. Takođe se može isplanirati i pravljenje umjetničkih rukotvorina, gdje će posebno doći do izražaja dječije stvaralačke sposobnosti, zapravo, ono što su ono sve u stanju napraviti, koristeći svoja umijeća i svoju bujnu maštu.

U porodici  se odgovoran odnos djeteta prema radu izgrađuje na dva načina: prvo, kada roditelji  svjesno i cjelishodno utiču na razvoj ljubavi prema radu i na formiranje kod njega korisnih radnih navika i vještina, i drugo, ukoliko odrasli svojim radom inspirišu dijete i podstiču ga da se ugleda  na njihov rad i učestvuje u njemu prema svojim mogućnostima. Roditelji, uz pomoć nastavnika, mogu u školi organizovati istraživačku aktivnost bilo koje vrste sa različitim temama i tako predstaviti plodove svoga stvaralaštva.

Dijete bi trebalo da se osjeća kao blizak član školskog kolektiva i porodice.Takođe, ono treba da bude svjesno  da je njegov rad podjednako važan i da njegov doprinos treba sve da raduje.

Kako je kreativnost, u najširem značenju riječi, pokretač društva, pokretač nauke i saznanja, generator napretka u cjelini, treba je njegovati još od djetinjstva i podržavati njene tragalačke staze. U likovnoj kulturi te staze su čitljive, a poruke očigledne.

Tako su učenici I/2 odjeljenja u našoj školi, uz pomoć roditelja i nastavnika, koristeći različite materijale, na veoma kreativan način  predstavili svoju spavaću sobu.

Mr Branka Perović

OŠ ,,Braća Ribar, Nikšić

(Iz Master rada: Uloga nastavnika u razvoju kreativnog likovnog stvaralaštva u osnovnoj školi)

Back to Top